Austrijska zabrana ustaških simbola

Zakon koji je pripremljen krajem prošle godine, najavljen je kao korak kojim se, između ostalog, želi spriječiti stvaranje paralelnih svjetova u austrijskom društvu. U javnim raspravama na tu temu, austrijski kancelar Sebastian Kurz i njegov zamjenik Heinz-Christian Strache, naglašavaju kako zakon nije uperen protiv vjerskih simbola uopće već samo protiv onih simbola koji negiraju osnovne vrijednosti austrijskog društva, bilo da se radi o desničarskom ili ljevičarskom ekstremizmu, ili pak o političkom islamu. Za takve ideologije, podvukli su predstavnici Vlade, u austrijskom društvu nema mjesta.

Pa iako se ovaj kontekst na prvi pogled ne dovodi u vezu sa ustaškim simbolima i njihovom zabranom, upravo u ovom kontekstu, zakon koji je na snagu stupio 01.03. 2019, analizira i Vedran Džihić, politolog na Bečkom sveučilištu. „Lista simbola koja je ovim zakonom zabranjena obuhvaća prije svega simbole organizacija sa pozadinom političkog islama i terorističkom pozadinom. Tu imamo zabranu simbola organizacija kao sto su Islamska država, sunitsko-islamističko Muslimansko bratstvo, turski Sivi vukovi, Hamas, vojno krilo Hezbolaha itd. Ovim novim zakonom i javnom debatom koja ga je pratila Vlada nastavlja borbu protiv političkog islama, koji je od preuzimanja vlasti Kurza i Strachea u Austriji jedan od prioriteta Vlade i svakako politički oportuna tema“, kaže Džihić.

Zabrana kao kalkulacija?

Sto se tiče ustaških obilježja, njihovo uvrštavanje u listu zabranjenih simbola rezultat je događaja i incidenata u Bleiburgu, dodaje Džihić, ali također i rezultat političke kalkulacije da se postigne izvjesna ravnoteža u listi organizacija čiji se simboli zabranjuju.

„Uvrštavajući ustaške simbole, a imajući u vidu da je veći dio javnosti zaista negativno reagirao na prošlogodišnje događaje u Bleiburgu, Vlada ovim korakom pravi pragmatičan korak; ublažava sumnju da je zakon politički uperen protiv političkog islama, a istovremeno slijedi većinsko mišljenje austrijskog stanovništva“, zaključuje Džihić.

Da je za uvrštavanje ustaških simbola na listu zabrane glavnu ulogu odigralo godišnje okupljanje u Bleiburgu, smatra i politolog Florian Bieber, profesor na Karls-Franzens Sveučilištu u Grazu. "Uvrštavanje ustaških obilježja na listu zabranjenih simbola treba razumjeti u kontekstu godišnje komemoracije u Bleiburgu. Ta priredba zadnjih je godina privukla veliku pažnju austrijskih medija, pri čemu je korištenje ustaških simbola ocijenjeno kao posebno problematično. Te simbole koristili su i hrvatski navijači za vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu", kaže Bieber.

No jednako kao i Džihić, i Bieber podvlači da je zabrana ustaških simbola dio zabrane simbola drugih radikalnih grupa, najprije onih sa Bliskog Istoka. "Radi se prije svega o zabrani simbola koje  austrijska javnost poznaje i zakon se ne može shvatiti kao pokušaj da se sustavno zabrane simboli svih terorističkih i fašističkih grupa", kaže Bieber.

Zabrana ili edukacija?

Anto Sluganović, etnolog i pokretač informativnog protala kroativ.at, kaže da nije pristalica ovakvih zabrana, te da je više za to da se ovakvim temama priđe kroz edukaciju. „Maloljetnici i ljudi koji komemoraciju u Bleiburgu oskrnave na izvjestan način, nisu upoznati sa zločinima svih totalitarističkih ideologija, a da su upućeni u to, vjerojato ne bi nosili simbole takvih ideologija. Teško je opet reci gdje manjka te edukacije, jer se također ne zna odakle točno dolaze ti ljudi koji nose te simbole. Oni mogu doći iz bilo kojeg kraja svijeta, pa tako i iz zemalja u kojima takvi simboli nisu zabranjeni", kaze Sluganović.

Na pitanje zašto se na listi zabranjenih simbola nisu našli i četnički, i Sluganovic i Džihić i Bieber kažu da se austrijski mediji četničkim simbolima nisu bavili u toj mjeri kao ustaškim, jer za njihovo isticanje u Austriji ne postoji redovan i konkretan povod kao što je to godišnja komemoracija u Bleiburgu za ustaške.

U analizi zakona koji za isticanje simbola koji su na listi predviđa kazne i do 4000 eura, Vedran Džihić dodaje da je važno spomenuti i njegovu percepciju u javnostima zemalja na prostoru nekadašnje Jugoslavije.

„Neovisno od ovog unutarnje-austrijskog konteksta, interesantna je reducirana i jednostrana percepcija zakona u našim bivše-jugoslavenskim javnostima. Dok je ova odluka u hrvatskoj javnosti naišla na podijeljena mišljenja, u Srbiji se ona koristi kao šansa da se susjedna Hrvatska paušalno predstavi u lošem svjetlu i kao neko tko je sada u društvu fašističkih i ekstremističkih organizacija. U rijetko kojem izvještaju na našim prostorima imamo pokušaj analize šireg konteksta ovog zakona", zaključuje politolog Vedran Džihić.