Bez znanja njemačkog nema ni novih organa?

Hasan Rašov-Husein je teško bolestan. Njegovo srce više ne može pumpati dovoljno krvi kroz tijelo. Njemu je hitno potrebno novo srce. Rašovu-Huseinu je šezdeset godina, po nacionalnosti je Kurd, a u Sjevernu Rajnu Vestfaliju, došao je iz Iraka. Klinika za srčane bolesti i dijabetes u Bad Oeynhausenu njegovo ime nije željela staviti na listu čekanja. Obrazloženje je glasilo: pacijent ne govori njemački dovoljno dobro za neophodnu komunikaciju sa liječnicima, posebno zbog kompleksnih uputa važnih nakon teške operacije.

Cahit Tolan je posljednjih mjeseci doživio više takvih priča. On je odvjetnik Rašova-Huseina i onog trenutka kada je sa svojim klijentom i tužbom u rukama stigao do Ustavnog suda, na sve strane su ga salijetali novinari. „Svaki čovjek ima pravo na transplantaciju, kada njegovo zdravstveno stanje na to ukazuje“, kaže Tolan, ističući: „Socijalno podrijetlo, jezik ili bilo koje drugo ograničenje, tome ne smije biti prepreka.“

Bolnica se poziva na propise

U spomenutoj klinici međutim, gotovo nitko nema razumijevanja za uzbuđenje koje je nastalo. „Odluka je donešena u skladu s propisima, koje je definirala Lječnička komora Njemačke,“ objašnjava šef klinike Jan Gummert. Pravila su takva da onaj tko želi da njegovo ime dođe na listu čekanja, mora vladati njemačkim jezikom. Niti u jednom trenutku ne smije doći do problema u komunikaciji s osobljem. To je naročito važno nakon transplantacije. „Liječnici daju razne upute, uzimaju se određeni lijekovi i ukoliko se pravila ne poštuju ili ukoliko dođe do komplikacija u komunikaciji, stanje pacijenta moglo bi se pogoršati, čak dovesti i do njegove smrti. Mi želimo zaštititi naše pacijente“, tvrdi Gummert.

Smjernice Lječničke komore očigledno se različito tumače od bolnice do bolnice. Nakon što je njegov zahtijev odbijen, Rašov-Husein se za pomoć obratio Sveučilišnoj klinici u Münsteru. Ovoga puta, lječnici su prihvatili njegov zahtijev. Ova klinika osim toga nudi i usluge prevoditelja kako bi olakšala komunikaciju s pacijentom. Istodobno, na rutinske preglede, pacijenti dolaze s rođacima koji govore njemački.

Je li riječ o diskriminaciji?

„Ako se odbijanje pacijenta obrazlaže poteškoćama u komunikaciji, za mene je to povreda ravnopravnosti, koje jamči Ustav“, smatra odvjetnik Tolan. U tužbi koju su podnijeli nadležnom sudu, od klinike u Bad Oeyenhausenu se traži 10.000 eura odštete.

Međutim, još uvijek je neizvjesno hoće li doći do procesa i hoće li oštećenom uspijeti „istjerati pravdu“ d kraja. Nadležni Zemaljski sud odbio je naime zahtijev Rašova-Huseina za pravnu pomoć, na koju se on poziva kao nezaposlena osoba. Ali njegov odvjetnik ne posustaje. On se obratio Ustavnom sudu, koji smatra da tužbu treba razmotriti i da nezaposleni građanin ima pravo na pravnu pomoć. Zbog toga su prije nekoliko dana pred ovaj sud po prvi put izašli pravi zastupnici obje strane spora.

Lječnička komora svjesna ozbiljnosti problema

Sud bi se, između ostalog, mogao izjasniti i o smjernicama Lječničke komore tj. u kojoj mjeri su one pogodne kada je riječ o raspodjeli doniranih organa. Upravo tome nada se i Eugen Brisch predsedavajući njemačke Zaklade za zaštitu interesa pacijenata kojima je hitno potrebna njega. On se zalaže za jasno određena pravila na ovom području kako bi se izbjegla mogućnost samovoljnog odlučivanja, kao što se, kako kaže, dogodilo u ovom slučaju.

Lječničkoj komori je ovaj problem dobro poznat. „Nadležni tvrde da je neke kriterije teško definirati“, objašnjava Ruth Rising-van San, voditeljica odjeljenja za pitanja transplantacije u Komori. „Iz tih smjernica proizilazi da sve ovisi od konkretnih okolnosti, kao što je zdravstveno stanje pacijenta, uključujući i psihološki aspekt i znanje jezika“, kaže ona. Za teške pacijente, kao što je Rašov-Husein, tumačenje takvih pravila pitanje je života ili smrti.

Ubuduće bi takve slučajeve trebalo spriječiti, odlučno navode u njemačkoj Lječničkoj komori. Smjernice će biti još preciznije formulirane. Pitanje je samo hoće li „nova pravila“ Rašov-Husein doživjeti. Sudski proces koji je pokrenuo mogao bi potrajati i do tri godine, a na darovatelja srca, ovaj otac devetoro djece i dalje čeka. Ako ništa drugo, barem je na klinici u Münsteru osigurao mjesto na listi čekanja. Sada barem ima iste šanse, kao i drugi građani - koji govore njemački!