Bilo je velikih, Messi je najveći
Konačno je uspio. Lionel Messi je podigao „božicu", pehar Svjetskog prvenstva. Sada teško da više ima argumenata da mu se odrekne da je najbolji nogometaš koji je ikada igrao.
Doduše, Pele je triput digao pehar i tko zna koliko će ostati jedini nogometaš kojem je to uspjelo. Ali, nogomet je bio vrlo različit 1958., 1962. i 1970. godine. Messi igra u napetijoj eri, s više utakmica i više pritiska.
Blistao je cijele svoje karijere, vodio Barcelonu do četiri naslova pobjednika Lige prvaka i deset španjolskih naslova, uzeo Copa Americu prošle godine s Argentinom, ima rekordnih sedam zlatnih lopti.
Pele je gotovo čitavu karijeru igrao u Santosu prije kratkog boravka u New York Cosmosu. Messi je pokazao da može pobjeđivati i izvan zone komfora, osvajajući francusko prvenstvo s PSG-om.
Ali, ne radi se ovdje samo o trofejima. Način na koji igra znači da sada, kad je uzeo najveći trofej, mora biti viđen kao najveći ikada.
Milijuni djece širom svijeta zaljubili su se u nogomet zbog njega, malenog povučenog momka s magijom u kopačkama. Dijete iz Rosaria je poput svojih navijača, netko tko živi i diše nogomet.
U Kataru su za Argentinu navijali mnogi gastarbajteri iz Indije ili Bangladeša. Svi vole Messija i Argentinu, tim koji je imao najviše podrške na Svjetskom prvenstvu.
U finalu protiv Francuske, Messi je rano zadao tempo u poletnoj igri Argentine, vodio preciznim dodavanjima i smjelim driblinzima. Hladno je šutnuo jedanaesterac na početku utakmice, a magično je odložio loptu na stranu u spektakularnoj kontri koju je okončao Di Maria. Bila je to jedna od najljepših akcija ikada viđenih u finalima Mundiala.
Francuska, oslabljena virusom u kampu, bila je u ništavilu prije nego što se podigla i poravnala golovima Kyliana Mbappea.
Ali, argentinski junak je ponovo našao ritam u produžetku. Postigao je jedan od svojih šeprtljavih golova, ali koga briga. Koga briga i za to što je Mbappe najbolji strijelac turnira, Messi je ionako proglašen najboljim igračem.
Jedino što se broji je to da je Leo Messi prvak svijeta, poslije bolnog poraza u finalu protiv Njemačke 2014. godine. I nakon što je ovaj Mundial počeo šokantnim porazom od Saudijske Arabije.
Imao je petlju pucati prvi jedanaesterac u seriji, za razliku od Brazilca Neymara koji je u seriji jedanaesteraca protiv Hrvatske u četvrtfinalu trebalo pucati peti – i nije ni stigao na red.
Messi je i uzor. Jedini skandal uz njegovo ime je problem sa španjolskim poreznim vlastima. Ako se usporedi s argentinskim prethodnikom Diegom Maradonom, Messi je skoro pa anđeo.
Moglo bi se pričati o tomu tko je od njih dvojice bolji na terenu, ali Maradona ne može biti najveći poslije zabrana igranja zbog droge, „Božje ruke", optužbi za petljanje s talijanskom mafijom.
Bit će još onih koji će Cristiana Ronalda držati za najvećeg. Ali on nema zlato sa Svjetskog prvenstva. U usporedbi njih dvojice uvijek će se pričati da je Messi otišao iz Barcelone dirljivo, ponizno i zahvalno. A da je Ronaldo napuštao Manchester, Real i Juventus srdito, arogantno i sebično.
Trijumf u Kataru stavlja Messija na sam vrh nogometnog Olimpa.