Bugarska: između Moskve i Bruxellesa

Zbog povezanosti pismom, religijom i poviješću brojni Bugari osjećaju simpatije prema Rusima. No istodobno se budi strah da bi Moskva mogla ponovo pokušati uvući Bugarsku u svoju geopolitičku sferu utjecaja. Ova zemlja na jugoistoku Europe s površinom od oko 111.000 četvornih kilometara i 7,3 milijuna stanovnika doduše nema zajedničku granicu s Rusijom, ali zato ima duge i komplicirane odnose s "Velikim bratom".

Rusija - osloboditelj ili okupator?

Sukob između "rusofila" i "rusofoba", koji u Bugarskoj ima dugu povijest, upravo je dobio novi poticaj. U školskim udžbenicima se Rusija, naime, predstavlja kao "osloboditelj od turskog jarma" jer je bugarska državnost ponovno uspostavljena nakon Rusko-turskog rata 1877/78. godine. Povjesničar Plamen Tzvetkov u tome naravno vidi čisti propagandni kliše koji se nekritično prenio u povijesne knjige i medije. "Većina Bugara uopće ne zna da Mirovni ugovor iz 1878. godine nije bio "oslobođenje". On je mnogo više zapečatio dugotrajnu okupaciju Bugarske od strane ruske vojske i služio ostvarenju ruskih interesa na Bosporu", kaže Tzetkov.

Dakle, je li to bilo oslobođenje ili prije okupacija? O tome je javno mnijenje u Bugarskoj još uvijek duboko podijeljeno. Isto tako kontroverzno se interpretira aktualni razvoj situacije na Krimu, zaključuje Parvan Simeonov iz agencije za istraživanje javnog mnijenja Galup: "Postavili smo pitanje: Koje snage podržavate u Ukrajini: proeuropske ili proruske? 43 posto ispitanika je bilo neodlučno, 30 posto je podržalo priključenje Ukrajine Uniji, a 27 posto je bilo za orijentaciju prema Rusiji."

Razočarani građani EU-a podržavaju Putina

Bugarska je doduše članica EU-a i službeno podržava poziciju Bruxellesa prema Ukrajini, ali ta je zemlja istovremeno ekstremno ovisna o ruskim energentima, a na njenom čelu je trenutno vlada kojom dominiraju socijalisti koji su tradicionalno naklonjeni Rusiji. Tiha ili glasna podrška Putinovoj politici nema samo povijesne ili energetskopolitičke korijene. Brojni građani najsiromašnije zemlje EU-a su razočarani članstvom u Uniji i osjećaju određeno zadovoljstvo zbog zahlađenja između Kremlja i Bruxellesa. Antieuropsko raspoloženje u Bugarskoj jednostavno se spojilo s "rusofilijom", rezimira politolog Daniel Smilov: "Sam po sebi osjećaj bliskosti s Rusijom nije za osudu. Naravno iznenađuje to što Putinov režim ne podržavaju samo socijalisti, već i bugarski nacionalpopulisti", smatra Smilov.

Bez čvrstog političkog identiteta

Sadašnji odnosi su zaista vrlo čudni. Bivši komunisti, bugarski nacionalisti, ali i uvjereni antieuropljani i antiamerikanci zajednički stvaraju raspoloženje za Vladimira Putina i njegovu politiku iako ta politika jasno ugrožava sigurnost Bugarske. To dokazuje da većina Bugara nema učvršćen politički identitet, smatra kulturolog prof. Ivailo Dičev: "Bugarski 'rusofili' sebe smatraju ljevičarima, ali istodobno podržavaju imperij koji je 200 godina uništavao revolucije i nacionalne pokrete oslobođenja. U Bugarskoj se 'desničarima' smatraju oni koji kritiziraju Rusiju, a kao 'lijevoorijantirani' vrijede oni koji podržavaju Rusiju. To je idiotski."

I Parvan Simeonov iz Galupa vjeruje da je podjela na ljevicu i desnicu u današnjoj Bugarskoj pogrešna kada je riječ o Rusiji: "To je zapravo stara konfrontacija između Istoka i Zapada koja u Bugarskoj očito još nije prevladana."

Ruska politika je opasna za Bugarsku

Proeuropski i prema Rusiji kritični glasovi u zemlji upozoravaju na to da Moskva desetljećima tretira Bugarsku kao eksklavu (dio državnog područja koji je kao posjed druge države isključen iz matice zemlje - op.ured.). Tako se navodi da su opasne tendencije ponovo na dnevnom redu. Tisuće ruskih građana posjeduje nekretnine u Bugarskoj, ruski lobisti su vrlo aktivni u bugarskom gospodarstvu i medijima te postoji bojazan da bi stari savezi iz vremena Istočnog bloka opet mogli doživjeti svoju renesansu. Zato zagovornici pristajanja uz Zapad članstvo Bugarske u EU-u i NATO-u vide kao jedino pouzdano sigurnosno jamstvo.

Drugi put nakon političkih promjena 1989/1990. Bugarska sebe vidi kao rastrganu između Istoka i Zapada, između Moskve i Bruxellesa. Tada su nade građana bile usmjerene prema Uniji, no danas su brojni Bugari njome razočarani. Može li se dakle dogoditi da se zemlja ponovo nađe u moskovskoj sferi utjecaja? Malo vjerojatno, smatraju promatrači. No antieuropsko raspoloženje je jasno primjetno i jasno će se pokazati na izborima za Europski parlament u svibnju ove godine.