Dobrodošla u EU!

„Dobrodošla, Hrvatska, u Europsku uniju. Dobro je što Unija od 1. srpnja prima novu članicu u svoje redove““ Da je sada 2004. godina, kada je u Uniju uz veliko slavlje primljeno deset novih članica, ova srdačna dobrodošlica bi vjerojatno bila nešto što se podrazumijeva samo po sebi. Međutim, usred krize eura novo proširenje unije popraćeno je zabrinutošću i skepticizmom. „Je li Hrvatska novi grob za milijarde eura?“, glasio je nedavno populistički naslov u listu Bild i tako pobudio nove strahove od procesa proširenja. Neki Hrvatsku doživljavaju kao korumpiranu i nacionalistički nastrojenu, kao državu u kojoj još uvijek vladaju, kao posljedica nedavne ratne prošlosti, hladni odnosi sa Srbijom.

Političari u Hrvatskoj su svjesni da je splasnula euforija zbog proširenja EU-a, te da će ulazak novih članica proteći bez velike pompe i skoro neprimjetno. Politička elita u Zagrebu pragmatično i trezveno konstatira da još dosta toga treba napraviti kako bi se dostigli standardi EU-a. To se prije svega odnosi na zaostalo gospodarstvo, na strukturalne reforme javne uprave i na borbu protiv korupcije.

Međutim, ova opravdana samokritika ne smije u drugi plan staviti činjenicu da je Hrvatska proteklih godina ostvarila veliki napredak. Tako je Europska komisija nedavno pozitivnima ocijenila uspjehe u borbi protiv korupcije, što nije bio slučaj sa Bugarskom i Rumunjskom, koje su već članice Unije. Konstruktivna suradnja s Haškim sudom isto je tako smatrana važnim doprinosom ulasku u Uniju. Hrvatska je danas, za razliku od nacionalistički obojenih prvih godina njene neovisnosti, otvorena, tolerantna i pravna država. Do svega toga ne bi ni došlo da nije bilo pristupnih pregovora. Tek je perspektiva članstva u EU-u bila motor koji je pokrenuo reforme. Proces pristupanja EU-u bio je katalizator koji je ubrzao demokratizaciju te zemlje. To ne bi smjeli zaboraviti protivnici procesa proširenja, kad kažu kako bi se Unija prvo trebala konsolidirati, a tek potom primati nove članice.

Osim toga, proširenje Njemačkoj donosi više koristi nego troškova. Pokazalo se da je proces proširenja imao pozitivne učinke na njemačko izvozno orijentirano gospodarstvo. Nisu se ostvarila predviđanja da će to za posljedicu imati i juriš nezaposlenih na tržišta rada u starim članicama Unije.

Ne treba ispustiti iz vida i odlučujući aspekt, koji je potpuno izvan ekonomskih razmišljanja o prednostima i manama proširenja. EU je i mirovni projekt, pokrenut kao odgovor na stravične posljedice Drugog svjetskog rata. Strategija proširenja Unije na države zapadnog Balkana je instrument za osiguranje mira na tim prostorima. Kod Hrvata još uvijek postoje živa sjećanja na rat i oni poznaju krhkost mira. To iskustvo može ojačati ideju ujedinjene Europe.

Ulazak Hrvatske u EU je veliki korak i za njene susjede, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Hrvatska preuzima funkciju uzora drugim državama kandidatima i može biti motor pomirenja. Ulazak ove zemlje u EU stoga bi trebao biti ohrabrenje ostalim državama zapadnog Balkana da ne zapostavljaju reformske procese, čak i ako je put ka Uniji dug i pun prepreka. Bundestag je svojom odlukom o davanju zelenog svjetla za početak pristupnih pregovora Srbiji uputio jasan signal. To je potvrda da se europska solidarnost ne zaustavlja na vanjskim granicama EU-a. Dobrodošlica Hrvatskoj stoga ne bi trebala biti zadnja koja je izrečena.