"Dubrovnik je očito na udaru"

Nije prošlo dugo nakon još jedne sudske presude protivne projektu gradnje igrališta za golf – kao i mnogobrojnih unosnih apartmana – na brdu Srđ iznad Dubrovnika, a investitor je državi RH priprijetio kontratužbom. Sudeći prema oskudnim medijskim tragovima uz pozive na neslužbenu investitorovu potvrdu i tek poneku eksplicitnu izjavu, riječ je o najavi procesa na Međunarodnom sudu za rješavanje ulagačkih sporova u Washingtonu. Pokušali smo doći do objašnjenja predmeta, ali nismo primili odgovor iako je prokurist dotične tvrtke "Razvoj golf" Ivan Kusalić obećao da će nam ga uputiti e-mailom.

Štoviše, nije se oglasilo niti Ministarstvo zaštite okoliša i energetike kojem smo se obratili pisanim putem, a koje Kusalić proziva kao glavnog krivca za aktualni rasplet događaja. Upravni sud u Splitu, naime, 10. veljače je poništio ranije izdanu lokacijsku dozvolu za projekt, a prije toga je poništeno i odobrenje za povećanje obuhvata gradnje sa 100 na 310 hektara, kao i rješenje o prihvatljivosti utjecaja projekta na okoliš. Uz izuzetak rečenog ministarstva pod sadašnjom administracijom, time ipak nije posustala standardna makar načelna javna podrška istaknutijih političara investitoru, u skladu s praksom kroz protekle godine.

Stranačko jedinstvo - oko golfa

Jer, osim po iznosu ulaganja koje bi se popelo i preko milijardu eura, čime biva najvećim privatnim pothvatom u RH, projekt golfa na Srđu poznat je i po izuzetnoj moći spajanja različitih političkih stranaka u Hrvatskoj. Njemu u korist se javno izjašnjavalo troje predsjednika RH, četvoro premijera, dvoje gradonačelnika Dubrovnika i poduži niz ministara iz više nadležnih resora. Upravo u Dubrovniku je radi golfa najprije zaživjela i tzv. velika koalicija pod nazivom Dubrovački dogovor, gdje su se na vlasti svojedobno ujedinile tri najveće stranke (HDZ, SDP, HNS) da bi osigurale izvedbu projekta.

Zahvaljujući nevladinim udrugama i pravosuđu projekt je za sada osujećen, a ostaje pitanje o utemeljenosti investitorove tužbe u okolnostima gdje se, po tvrdnjama navedenih udruga, spočetka pogodovalo isključivo samom ulagaču da bi tek naknadno došlo do zaokreta. Uz ulagačevo zastrašivanje predstavnika države i pravosuđa u medijima proteklih dana, kao što je rekao jedan od istaknutih predvodnika pokreta, Đuro Capor iz inicijative „Srđ je naš“. Uostalom, ta grupacija Dubrovčana i dalje inzistira na tezi da je Srđ jedini preostali slobodni prostor grada za moguće širenje prema javnim potrebama ili naprosto dio prirode koju u općem interesu treba čuvati od profiterskih aspiracija.

Opravdana oduzimanja dozvola

Na tu otvorenu temu porazgovarali smo ovom prilikom s pravnikom Enesom Ćerimagićem iz Zelene akcije, organizacije koja se također angažirala oko slučaja Srđa. „Indikativno je da još uvijek izostaje preciznije objašnjenje investitorova sljedećeg koraka koji mediji već najavljuju. To znači da možda slijedi potraživanje odštete za određene zemljišne transakcije prema državi, koja ne bi bila sporna, ali se to u ovom trenutku prikazuje kao problem oduzimanja dozvola, koja su pak opravdana. Dok to ne vidimo, mogu reći samo da sudske presude pokazuju kako je država svojevremeno nezakonito pogodovala investitoru, a ne ga ograničavala“, naglasio je Ćerimagić.

„Ako investitor baš želi dokazati da je postupak opstruiran sudskim postupcima, morao bi dokazati kako je ostvaren utjecaj na pravosuđe u donošenju konačnih presuda koje osporava. No vjerujem da i sam već shvaća da od toga nema ništa“, rekao nam je ovaj aktivist. Ostaje nam, dakle, pričekati idući korak „Razvoj golfa“, mada treba spomenuti i da mišljenje washingtonskog centra nije nužno i posljednje, s obzirom da Europska unija preporučuje svojim članicama Sud pravde u Luxembourgu za krajnju instancu u predmetima sličnim ovome. Inače, u Washingtonu je Hrvatska tužena za još neke slučajeve, od npr. Mola i Unicredita, čiji su postupci u tijeku.

Također valjda podsjetiti da je pravo investitora na odštetu kod slučajeva u kojima država mijenja određenu regulativu u definiranom interesu svojih građana političko pitanje suvremenog svijeta par excellence. Naročito je to bilo izraženo u pregovorima o TTIP-u i CETA-i, sporazumima EU-a sa Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadom, te sličnim aktima. No, generalno se može reći kako se okolnosti s vremenom razvijaju prema interesu kapitala podržanog snažnom lobističkom pozadinom, premda neke državne politike i mnoge civilne kampanje i dalje pružaju otpor takvom ishodu.

Frapantni manevri Ministarstva mora i prometa

Ususret raspletu oko dubrovačkog golfa iza kojeg proviruje nekretninski biznis s betonizacijom prirode radi turističko-stambenih jedinica, upada nam u oko još jedan sličan, noviji dubrovački primjer. I to primjer koji bi u dogledno vrijeme također mogao završiti na sudu zbog rješavanja situacije u kojoj se jedni organi države postavljaju na jedan način, a drugi zatim postupaju na sasvim suprotan. Toliko suprotan da više ne može biti govora o dva pogleda na konkretnu materiju, već o dva nepomirljiva načina upravljanja državom, javnim dobrima i sudbinom naroda. Posrijedi je koncesioniranje Luke Gruž kroz natječaj na koji se lani javio samo jedan natjecatelj, međunarodni konzorcij DICPI.

Natječaj je ipak poništen, jer se pretendent nije prijavio s potrebnom dokumentacijom niti nakon što mu je već jednom bilo odobreno tromjesečno pomicanje roka. Ministarstvo mora i prometa tada je bilo suglasno s takvom reakcijom lučke uprave, no 2017. godina donijela je i novi stav istog ministarstva – s istom administracijom – pa je lučka uprava stoga nedavno smijenjena, a natječaj je obnovljen. Takvom frapantnom manevru treba pridodati činjenicu da je DICPI-ju dopušteno i uvođenje pristojbi za putnike, što bi konzorciju trebalo donijeti stotine milijuna eura dodatnog profita u 40 godina koncesije.

Interes za mutne poslove

Osim toga, DICPI planira povećanje kapaciteta luke s 800 tisuća putnika godišnje na milijun i pol, iako Dubrovnik već sada pati, infrastrukturno i društveno, zbog kronične navale kruzerskih gostiju. Ali, ne samo da vlasti ne obrazlažu svoje poteze, nego bitni dijelovi ugovora s privatnim ulagačem, kao i u slučaju Srđa, uopće nisu poznati javnosti. Povrh svega nije rastumačeno - na razini lokalnog gradskog interesa - zašto bi Dubrovnik svoj najveći i najisplativiji pojedinačni privredni resurs, a čiju je infrastrukturu prije samo nekoliko godina sam dogradio, prepustio u nečije privatne ruke.

„Dubrovnik je očito na udaru, tamo se obrće veliki novac, pa je veći interes i za mutne poslove“, smatra Ćerimagić, inače i sam Dubrovčanin, „a u oba slučaja koja navodite, za Srđ i Luku Gruž, slično je posrijedi to veliko ulaganje javnih sredstava u infrastrukturu. Ono prethodi daljnjem prepuštanju resursa privatnicima na sasvim neprihvatljiv način, i da ne govorimo pritom kako se ta javna dobra prepuštaju koncesionarima za upravo smiješne iznose naknada.“ Ipak, otpor takvoj praksi doveo je u međuvremenu i političke vlasti na brisani prostor, javnosti naočigled, pa će biti itekako zanimljivo vidjeti kako će se one s obzirom na to držati u nastavku ove dvije priče.