Francuska je izabrala - i što sad?

Magičnu brojku od 289 zastupnika nije dostigao nijedan od tri politička bloka u Francuskoj. Ta brojka osigurava apsolutnu većinu u Nacionalnoj skupštini. Premijeru buduće vlade, kada mu predsjednik povjeri mandat, bit će potrebno najmanje toliko glasova da bi bio izabran u parlamentu.

Lijeva Nova narodna fronta je savez lijevih ekstremista, socijalista, komunista i Zelenih. Ona je na prijevremenim parlamentarnim izborima osvojila prvo mjesto sa 180 zastupničkih mandata. Liberalno-centristički savez predsjednika Emmanuela Macrona ima 163, a krajnje desno Nacionalno okupljanje je na trećem mjestu sa 143 zastupnika.

Desni ekstremisti: mnogo glasova, malo mandata

Blokovi bi morali surađivati ako žele formiranje vlade. Lijeva narodna fronta i Macronov liberalni savez isključuju suradnju s Nacionalnim okupljanjem.

Marine Le Pen, čelnica Nacionalnog okupljanja koja je više puta bila kandidatkinja na predsjedničkim izborima, kaže da „bujica i dalje raste". I dodaje: „Ovoga puta nije bio dovoljan vodostaj, ali on će porasti. Zato je naš uspjeh samo odgođen."

Nacionalno okupljanje se žali na većinski izborni sustav u Francuskoj, zbog kojeg ta stranka u 577 izbornih okruga nije mogla pobijediti mada je za nju glasalo deset milijuna birača. A lijevi savez je sa šest milijuna glasova osvojio više zastupničkih mjesta.

Koalicije i druge opcije

Preostaje, dakle, samo mogućnost suradnje saveza ljevičara i Macronovog bloka. Do sada su te dvije grupacije isključivale mogućnost suradnje. „Sada moraju naučiti kako se formiraju koalicije. To do sada u Francuskoj uopće nije bilo uobičajeno“, kaže Celia Belin iz trusta mozgova Europsko vijeće vanjskih odnosa (ECFR).

Razgovori političkih saveza počeli su u ponedjeljak (8.7.) i trajat će vjerojatno nekoliko tjedana.

Lijeva Nova narodna fronta je na brzinu sastavljena nakon što je predsjednik Macron u riskantnom političkom manevru iznenada raspisao parlamentarne izbore. Ta grupacija različitih lijevih stranaka nije stabilna. Stranke nisu jedinstvene i nisu mogle imenovati zajedničkog kandidata za premijera.

Francuski mediji nagađaju da bi liberalni Macron mogao pokušati rasformirati lijevi savez. Onda bi mogao ući u koaliciju sa Zelenima, socijalistima i demokršćanskim Republikancima. Moguća je i manjinska vlada ako bi joj nedostajalo samo nekoliko glasova do apsolutne većine. Posljednja opcija bi bila tehnokratska vlada nestranačkih ministara koju bi parlament tolerirao.

Ako se ništa od toga ne ostvari, predsjednik bi mogao ponovo raspustiti Nacionalnu skupštinu. To je prema ustavu moguće tek godinu dana poslije izbora, dakle u lipnju 2025.

Aktualni premijer Gabriel Attal, nova uzdanica Macronovog centrističkog bloka Ensemble, privremeno će voditi poslove vlade. Francuska želi izbjeći promjenu vlasti i dramatične debate u parlamentu za vrijeme Olimpijskih igara koje počinju za tri tjedna. Sportska natjecanja bi se trebala održavati sigurno i bez problema do kraja kolovoza. I poslije ljetnog raspusta ima vremena za političku dramu. Attal je već u izbornoj noći ponudio ostavku.

Velike razlike u politikama

Macronov blok bi morao napraviti velike ustupke mogućim lijevim koalicijskim partnerima. Nova narodna fronta obećava da će ponovo vratiti starosnu granicu za odlazak mirovinu na razinu prije Macronove reforme. Minimalni dohodak prema tim planovima morao bi iznositi 1.600 eura. Ljevičari su najavili i podržavljenje nekih tvrtki, povećanje socijalnih davanja, što bi povećalo i zaduženost države.

Stranke lijevog spektra vide EU, NATO i SAD kao otjelovljenje kapitalističke supersile – imaju prema njima mnogo kritičniji odnos od Macronovih pristaša.

I Njemačka je predmet kritike francuskih lijevih stranaka. Pomoć Ukrajini u obrani od Rusije bi bila nastavljena, ali postoji i zahtjev za početak mirovnih pregovora s Rusijom. Macron to u ovoj fazi rata odbija, kao i Europska unija.

Spor je zajamčen i što se tiče odnosa prema Izraelu i terorističkoj organizaciji Hamas. Lijevi savez, naročito njegov ekstremni dio Nepokorena Francuska, odbija izraelsku vladu pod Netanyahuom i zastupa isključivo interese Palestinaca. Lijevi savez želi raskid sporazuma o asocijaciji između EU-a i Izraela. Čelnik Nepokorene Francuske Jean-Luc Melenchon je čak izložen optužbama za antisemitizam, koje on odbacuje.

Pogrešna kalkulacija „Jupitera"

Narednih tjedana i mjeseci na dnevnom redu predsjednika Macrona neće biti velike reforme ili vizionarski europski projekti. Njegov mandat ističe 2027. i on se ne može još jednom kandidirati. On je do tada mogao vladati bez koalicijskih glavobolja, da nije ishitreno raspisao izbore.

Za Macrona je situacija lošija nego prije izbora, od politički jasne situacije koju je obećao u televizijskom obraćanju nema ni traga. Celia Belin kaže: „Može li Macron zaista postići stabilnu koaliciju? To zapravo ne odgovara njegovom dosadašnjem držanju."

Kritičari Macrona prikazuju kao autoritativnog „Jupitera", kao da je Kralj Sunce, koji odlučuje potpuno sam. Nadimak „Jupiter“ je sam proizveo kada je u predizbornoj kampanji 2016. rekao da narod u Francuskoj na čelu države želi nekoga tko bi iznad stvari lebdio kao Jupiter. Tada je to bila primjedba koja je podrazumijevala kritiku na račun bezbojnog socijalističkog predsjednika koji se zvao Francois Hollande i koji je svojoj ljubavnici odlazio vozeći se mopedom po Parizu.

*ovaj članak je izvorno objavljen na njemačkom jeziku