Gerhard Schröder i Rusija: Do raskida mora doći

Ruska invazija na Ukrajinu potaknula je mnoge na preispitivanje: FC Schalke 04 raskinuo je svoj nedavno produženi sponzorski ugovor s Gazpromom. Natjecanje za pjesmu Eurovizije održat će se bez Rusije. Samo jedna osoba je ostala čvrsto privržena Rusiji i diktatoru u Kremlju: Gerhard Schröder.

Bivši njemački kancelar postao je težak teret za njemačke socijaldemokrate - teret koji se više ne može nositi. Izrekom da je Vladimir Putin "besprijekoran demokrat" Schröder se još u vrijeme dok je bio na čelu Njemačke, učinio smiješnim. Činjenica da on ne zauzima jasan stav u pogledu ruske invaziju na Ukrajinu, niti osuđuje Putina, nedostojna je bivšega kancelara SR Njemačke i u konačnici sramotna.

Ni intuicija ni etička svijest

Stoga je apsolutno točno da novoizabrani šef SPD-a Lars Klingbeil traži od Schrödera da prekine sve poslovne kontakte s Rusijom. Između ostalog, Schröder je član Nadzornog odbora Gazproma, pa čak i predsjednik Nadzornog odbora ruske državne naftne kompanije Rosneft, na čijem čelu je Putinov čovjek od povjerenja Igor Sechin. Znakovito je međutim da se od Schrödera mora tražiti da poduzme taj korak. Bivši savezni kancelar nema niti osjećaj niti moralnu svijest za svoje postupke.

Ako se nastavi opirati, ne distancira se od Putina i nastavi primati honorare iz Rusije, trebao bi mu se oduzeti ured i suradnici, koji se financiraju novcem njemačkih poreznih obveznika. Takvih inicijativa je bilo, ali se s tim do sada nije dosljedno bavilo. U međuvremenu su svi njegovi suradnici u tom uredu (njih četvero) sami tražili da budu premješteni na druga radna mjesta, potvrdio je šef Schröderovog ureda.

I dok Olaf Scholz kao prvi socijaldemokrat nakon Schröderovog odlaska s kancelarske funkcije 2005. upravlja zemljom, nedopustivo je da njegov prethodnik javno osujećuje napore za mir i stabilnost u Europi.

Bude se sjećanja na Helmuta Kohla

Situacija podsjeća na stanje u CDU-u nakon skandala s donacijama. Helmut Kohl je prihvatio ilegalne donacije za svoju stranku i dao "časnu riječ" da neće imenovati one koji su mu dali novac. Bivši kancelar se pod pritiskom Predsjedništva CDU-a odrekao titule počasnog predsjednika svoje stranke, a postao je i izopćenik, izgubivši svojim ponašanjem velik dio reputacije koju je stekao kao "kancelar ujedinjenja" i "veliki Europljanin".

Unija bi stoga, kao najveća oporbena snaga u Njemačkoj trebala ostati suzdržana, ako bi došla u iskušenje da iskoristi neugodno ponašanje Gerharda Schrödera za političke igre. Kao što je to bio slučaj s Kohlom u redovima kršćanskih demokrata, isto tako su i mnogi socijaldemokrati zgroženi ponašanjem bivšeg SPD-kancelara Schrödera.

Navodno potkupljivi predsjednik

Nameće mi se još jedna paralela: kršćanski demokrat Christian Wulff. Nakon nevjerojatnog medijskog pritiska, ovom bivšem njemačkom predsjedniku suđeno je za zloupotrebu službenog položaja zbog prisvajanja koristi i potkupljivost. Nakon njegove ostavke, pojavili su se zahtjevi da mu se ne daje ured i ne plaćaju uposlenici, na što njemački predsjednici imaju doživotno pravo.

No, sud je potvrdio javnosti, razjarenoj zbog jednog dječjeg autića (bobby-car) poklonjenog predsjedniku koji je stajao u kutku za igranje u predsjedničkom dvorcu Bellevue, da od optužbi nema ništa. No, Njemačka je odavno (i prije oslobađajuće presude , op. ur.) izgubila svog najmlađeg predsjednika, koji je zasigurno mogao dati mnoge dobre i važne impulse u pogledu integracije i pluralističkog društva.

Ovaj proces narušio je ugled SR Njemačke - a ne ugled Christiana Wulffa.

U slučaju Gerharda Schrödera situacija je obrnuta. Ovaj bivši kancelar šteti ugledu Njemačke. S obzirom na situaciju u kojoj se nalazi cijeli europski kontinent, ovakvo stanje nije održivo. Nije bitno ima li Vladimir Putin nešto u ruci protiv Schrödera i je li bivši kancelar "samo" tvrdoglav, nepopravljiv i neurazumljiv starac. Demokratske stranke u njemačkom parlamentu trebale bi mu zajednički oduzeti privilegije s kojima on i dalje istupa kao reprezentant njemačke demokracije.

Alexander Görlach je viši suradnik Carnegie vijeća za etiku u međunarodnim odnosima (Carnegie Council for Ethics in International Affairs), znanstveni suradnik na Internetskom institutu Sveučilišta Oxford i počasni profesor etike i teologije na Sveučilištu Leuphana. Ovaj doktor lingvistike i teolog bavi se narativima identiteta, budućnosti demokracije i temeljima sekularnog društva. Nakon boravka u Tajvanu i Hong Kongu, ova regija svijeta, a posebno uspon Kine i implikacije koje to ima na slobodan svijet, postala je njegova glavna preokupacija. Obavljao je razne dužnosti na sveučilištima Harvard i Cambridge. Od 2009. do 2015. bio je osnivač i glavni urednik časopisa "The European".