Godina izbjeglica u Passau

Passau je njemački gradić koji osobito lijepo izgleda na razglednicama: kamenom popločane uličice, gotovo mediteranski ugođaj, barokna katedrala. Ljeti turisti prolaze šetnicama uzduž obala Dunava i Ina. Ali ove godine su u ovu idilu stigli neočekivani posjetitelji: svakog dana u ranim jutarnjim satima su se na ulicama vidjeli potpuno iscrpljeni ljudi. Majke sa bebama u naručju, očevi obitelji koji se trude da izgledaju kao obični prolaznici. Krijumčari ljudima su velik broj izbjeglica ostavljali na autocesti tek nakon granice s Austrijom. A Passau je na samom jugoistoku Bavarske i od središta grada do granice je jedva pola sata šetnje.

Zato je Passau postao i konačno odredište za mnoge izbjeglice koje su prošli odiseju Balkanske rute. Ovog proljeća je njemačka savezna policija još evidentirala oko 600 prispjelih izbjeglica svakog dana, na jesen ih je dnevno bilo i po deset tisuća. A čitav grad Passau broji tek 50 tisuća stanovnika.

"Sve u svemu, ide dobro"

Tako ih je bilo u tom gradu koji govore kako je to "Lampeduza Njemačke" i doista nema graničnog prijelaza gdje je stizalo u Njemačku još više izbjeglica. Ali i pored izuzetnog opterećenja, u Passau je vladalo uvjerenje kako mogu savladati i taj izazov.

Posvuda u Njemačkoj su se političari 2015. žalili kako vlada kaos zbog golemog broja izbjeglica. I mediji su redovito javljali o gužvama i preopterećenim službenicima koji prihvaćaju izbjeglice. Ipak, gradonačelnik Passaua Jürgen Dupper (SPD) je za DW tek priznao kako je njegov grad ove godine doživio „napetu i sportsku situaciju koja je tražila veliko zalaganje", ali njegova ocjena trenutnog stanja je posve jasna: "Sve u svemu, ide dobro."

Passau je za izbjeglice tek prolazna postaja, mjesto predaha prije nego što krenu u druge njemačke gradove i pokrajine. U Passau bi ih trebalo tek prvi puta evidentirati i naravno, dati im nešto za jelo i piće. Bilo je noći kada je policija morala sakupljati izbjeglice po ulicama i voditi ih u prihvatilišta. Većina tih prihvatilišta su gradske dvorane koje inače imaju posve drugu funkciju i koje je trebalo tek preurediti da se tamo smjeste izbjeglice.

Nadzor granica pa tako i evidencija izbjeglica je u nadležnosti savezne policije. Ovog rujna i listopada nakon što je njemačka kancelarka Merkel poručila kako je ova zemlja spremna prihvatiti izbjeglice je i savezna policija dospjela do granica svojih mogućnosti. Redale su se smjene od po 13 sati i to sedam dana u tjednu. Ali gradonačelnik Dupper ističe kako nikad nije došlo do kaosa u gradu, čak niti kad su koncem listopada Austrijanci jednostavno dovozili u Njemačku čitave autobuse pune izbjeglica, bez najave koliko će ih doista doći.

Sudbine koje se uvlače pod kožu

Ulrih Gönczi ima 23 godina i kao savezni policajac je još od rujna smješten u Passau. Dijeli hranu izbjeglicama, brine se za red ili je često tek tu da mu netko istrese svoju dušu. Priznaje kako je sve to "prilično naporno“ i dobrim dijelom nedostaje organizacije. Ali kaže kako su prve uplašene riječi mnogih izbjeglica, na lošem engleskom Don't beat me - nemoj me tući. Gönczi ih redovito pokušava umiriti i objašnjava kako njemačkoj policiji ne pada na pamet protiv njih koristiti pendreke i vodene topove.

Za njega i njegove kolege su sa izbjeglicama i u njihovu svakodnevnicu stigle krize u svijetu. Mnogo toga ne može tek tako uvečer objesiti na vješalicu kada skida svoju uniformu. Tako je do njega došao i čovjek koji je u bijegu ranjen iz vatrenog oružja i stigao je s otvorenom ranom. Ili jedan bračni par koji je svojim očima vidio kako se dvoje njihove djece utopilo u Sredozemlju. "Tu onda ostanete samo čovjek. Tako nešto vam se uvuče duboko pod kožu", priznaje mladi policajac. Mnoge njegove kolege imaju iste muke i ne tereti ih samo mnogi prekovremeni sati koliko su u službi, nego i sve te ljudske tragedije sa kojima se susreću.

Doista može začuditi da tako jedan maleni grad kao što je Passau ipak nekako izlazi na kraj sa tolikim brojem izbjeglica dok u drugim njemačkim gradovima uz granicu s Austrijom raspoloženje nipošto nije tako opušteno. U Freilassingu je tamošnji gradonačelnik Josef Flatscher poslao srdito pismo njemačkoj kancelarki gdje poručuje: Bilo je dosta! I tamo na stiže na tisuće izbjeglica, ali je i strpljenje na granici.

Ne pomaže kukati

Gradonačelnik Passaua nije sklon dizati paniku, nego traži pragmatična rješenja: "Jadikovanje ne pomaže“, kaže. Ne misli niti da može biti uveden nekakav maksimalni broj izbjeglica: "Moramo se pomiriti sa činjenicom da će nam stizati sve više ljudi. Trebamo raditi svoj posao."

U Passau do sad nije bilo nikakvih incidenata i napada na izbjegličke domove. Sa izbjeglicama se nije povećao niti kriminal - policija tvrdi kako nema više provala ove nego što je bilo prošle godine. Ali i u Passau ima građana koji se brinu zbog tolikog broja došljaka. Mnogi se pitaju - što će se dogoditi sa mojim radnim mjestom? Da li je dovoljno stanova i kuća za te ljude? Što će biti u školama? Gradonačelnik Dupper smatra da građani imaju pravo postavljati takva pitanja, ali nema nikakvih odgovora u rukavu. Jedino što zna jest da se ovdašnji gradovi moraju potruditi što brže i što bolje integrirati te ljude koji su došli.

Optimizam Duppera je očito zarazan. Stotine, ako ne i tisuće građana dragovoljno pomažu kako mogu. Vlada upravo neviđena sloga između policije, gradskih službi i čitavog niza pojedinaca i organizacija koje pomažu. Jedan od pomagača je i Ahmed Sarbani koji je prije godinu dana i sam došao u Passau kao izbjeglica iz Pakistana. Sad pomaže kao prevoditelj i priznaje da i u tom gradu ima neljubaznih ljudi. Ali ukupno raspoloženje u gradu smatra izuzetno otvorenim.

Jürgen Dupper je uvjeren da će njegov grad izaći na kraj sa problemom, čak i u noćima kad sve izgleda crno. Ali kad vidi sve te ljude koji su stigli "sa kovčezima punim nada" i on se ponekad pita - da li ćemo uspjeti ispuniti te nade?

U svakom slučaju, uvjeren je da će kriza biti savladana: "Mi u Passau smo uvježbani izlaziti na kraj sa izazovima", kaže gradonačelnik. Konačno, Passau svako malo stiže na naslovnice zbog prirodne katastrofe: tako je i 2013. čitav centar Passaua bio poplavljen. Ovo je možda poplava sasvim druge vrste, ali Dupper misli da je i to možda ključ, zašto njegov grad tako dobro izlazi na kraj s izbjegličkom krizom.