Grybauskaite: "Mi već zapravo imamo euro"

Deutsche Welle: Litva je skoro deset godina članica Europske unije. Sad bi trebao uslijediti sljedeći korak: 2015. želite uvesti i euro, iako gospodarska kriza još nije prebrođena. Zbog čega?

Dalia Grybauskaite: Znate, gospodarska kriza nije kriza eura. I zemlje koje nemaju euro za valutu bore se s gospodarskim problemima. I obrnuto: neke zemlje eurozone nemaju nikakvih teškoća. Stvari zapravo ovako stoje: sve nove zemlje članice su kod pristupanja Uniji potpisale da će uvesti euro što je prije moguće. Ako tako gledate na to, onda je to obveza. U Litvi osim toga, mi euro de facto već imamo, jer naša je službena valuta čvrstim, jakim tečajem izravno povezana s eurom. Naša novčana politika dakle ovisi jako o Europskoj središnjoj banci. Mi nemamo nikakve vlastite monetarnopolitčke instrumente. Obveze i ograničenja eurozone na nas se već primjenjuju ali mi od njih gotovo da nemamo nikakve koristi. Dakle ima dovoljno razloga da uđemo u eurozonu što je prije moguće.

Kriza i dalje traje. Neke zemlje moraju stalno financijski pomagati druge. Brine li vas da bi sustav mogao propasti?

Ne radi se tu o samom euru. Radi se o gospodarstvu i financijskoj politici i političkoj odgovornosti pojedinih država članica. A nje naime nema baš uvijek. Ne možete smatrati krivim euro, ako niste sposobni donijeti odgovorne političke odluke u vlastitoj zemlji.

Vi ste 2009. kad je kriza snažno pogodila Litvu, preuzeli odgovornost i uveli snažne mjere štednje. Niste zatražili financijsku pomoć Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), već ste štoviše rekli: "Zemlje koje si ne mogu same pomoći su slabe." Zbog čega ste odabrali takav put?

Mislim da je Litva sasvim dobro uspjela sama, bez diktature izvana. Ono što ja mislim je: kad postoje politička volja i politička odgovornost, onda ne trebate nikavu pomoć. Radi se o tomu kako vodite neku zemlju. Taj nedostatak odgovornosti je upravo problem južnoeuropskih zemalja.

Vaša susjeda Latvija izabrala je drugačiji put i zatražila financijsku pomoć. Danas je jedna od europskih zemalja s najvećim gospodarskim rastom. Je li vaša odluka stvarno bila ona prava?

Kao ekonomistica tvrdim: što je dublji bio problem, to će naravno biti i veći gospodarski rast. Ovisi o tomu po kojem temelju mjerite. I Litva ima snažan rast. U zadnjem tromjesečju mislim da smo bili u tećem rangu. Ali to je zdrav rast, upravo zbog toga jer naš problem nije bio tako velik kao u Latviji. Ja sam prije već jednom surađivala s MMF-om, 1999. nakon krize u Rusiji. Iz svog tadašnjeg iskustva sam naučila da vam nitko neće pomoći. Niti MMF, niti bilo kakav plan ili fondovi EU-a, dok nemate vlastitu zemlju pod kontrolom.

Spomenuli se južnu Europu: Španjolsku, Grčku - i te su zemlje morale proživjeti velike rezove. Tamo ljudi prosvjeduju po ulicama. Zbog čega kod vas nije tako?

Moram reći da ni te zemlje nisu uvele tako velike rezove kao mi! Mi smo državne izdatke smanjili za 12 posto. Nismo imali drugog izbora. Tržišta su se zatvorila. A pomoć koju smo mogli dobiti, ne bi došla tako brzo kao što smo ju trebali. Zbog toga je vlada uz moju podršku donijela hitne odluke. Naravno da je važno da ljude uvjerite u to što radite. Morate početi od sebe. Moja je plaća na primjer bila smanjena za 30 posto! I plaće u vladi su bile drastično smanjene. Plaće se sad polako opet oporavaljaju. Tu se radi o povjerenju između političara i građana.

Ne radi li se tu i o razlici u mentalitetu?

Ponekad sami sebe kritiziramo da smo previše samokritični, da smo premalo optimistični u usporedbi s južnim Europljanima. Ali nije to jedini razlog. Nepovjerenje između političke elite i građana je u nekim južnoeuropskim zemljama raslo predugo. Ni ovdje ljudi nisu bili presretni našim mjerama ali one su bile nužne. Mjere štednje su pomogle našem gospodarstvu da se oporavi unutar godinu i pol. Dakle nismo morali uopće tako dugo patiti.

Kako gledate na budućnost zemlje - bez krize?

Mislim da će nam svake godine ići bolje. Preživjeli smo 50 godina okupacije, dakle preživjet ćemo i dobre godine. Tu se malo šalim. Naravno da će se neke stvari promijeniti. Populizam raste u zemlji, kao i svugdje, kao posljedica gospodarskih teškoća. Političke stranke gube povjerenje građana jer se ne uspijevaju dovoljno brzo prilagoditi i promijeniti. To ljude frustrira. Ali slično se događa gotovo posvuda po Europskoj uniji.

Dalia Grybauskaite je od 2009. predsjednica Litve. Prije toga je pet godina radila u Bruxellesu kao europska povjerenica za financijsko planiranje i proračun. Diplomiranu ekonomisticu u njenoj zemlji doživljavaju kao "željeznu lady". U svibnju će Daliji Grybauskaite biti dodijeljena Karlova nagrada grada Aachena za njene "značajne osobne zasluge u europskoj integraciji i za razvoj njene zemlje koji u Europi može poslužiti kao uzor.