Hrabre žene s Majdana

Središnji trg glavnog grada Ukrajine Kijeva proteklih tjedana nije baš bilo mjesto na kojem bi se u velikom broju mogle očekivati žene. Pa ipak, i one su ovdje: stotine, tisuće Ukrajinki sudjeluju već mjesecima, tjednima u prosvjedima koji su do sada protekli i ne baš mirno. Slike brutalnih sukoba prosvjednika i policije u međuvremenu su obišle svijet. Nekolicina je u njima čak izgubila i živote, mnogobrojni su ranjeni…

No, niti opasnosti od policijske paljbe, eksplozije pa čak niti temperature i do deset stupnjeva ispod nule, nisu ih mogli otjerati. Za razliku od muškaraca koji vrlo često nose zaštitne kacige ili u rukama kojekakve predmete za borbu s pripadnicima policije, žene se između barikada kreću bez ičega, bez ikakve zaštite.

Učiteljica i ekonomistica

Neke od njih su i Halyna (50) i Natalia (30) (prava imena poznata redakciji DW-a). Obje su iz Kijeva, prva je učiteljica, druga voditeljica odjela za financije u jednom poduzeću. Probijaju se između barikada, u rukama nose veliku bijelu plastičnu košaru punu sendviča sa slaninom koje dijele prosvjednicima. Upoznale su se na Majdanu, kako Ukrajinci skraćeno nazivaju središnji, glavni Trg neovisnosti u Kijevu. „Mi smo ovdje kako bi naša djeca mogla živjeti u jednoj mirnoj, europskoj državi. Mi ne idemo tamo gdje se puca. Tamo nas, žene, ionako ne puštaju“, kaže Haldyna, majka dva odrasla sina. Ona se trenutno nalazi na godišnjem odmoru i svakoga dana dolazi ovdje i pomaže koliko može.

„Ovdje smo jer želimo pokazati solidarnost s onima koji se bore protiv predsjednika Viktora Janukoviča. Činimo ono što možemo – slažemo sendviče i donosimo ih demonstrantima“, kaže Natalia. Obje dodaju kako njihovi supruzi znaju gdje se nalaze i što rade. „Pucnjave se ne bojim kao niti eksplozija. Ja dolazim preko vikenda i tijekom tjedna nakon posla. Ako bismo se sada bojali, tada bismo strah osjećali do kraja života“, kaže Natalia. U trenutku dok ovo izgovara, odjednom začuje povik – „Oprez! Snajperi“. Svi podižu pogled prema višekatnici u blizini. No, Halynu i Nataliju ovo nimalo ne uznemiruje. One jednostavno nastavljaju dalje kamo su krenule.

Domaćica i majka

Nekoliko metara dalje, nalazi se Maria koja upravo trpa led s ceste u vreće. Ima 35 godina i majka je dvoje djece (9 i 11). „I ja sam ovdje zbog svoje djece. Želim da odrastaju u jednoj demokratskoj zemlji a ne u diktaturi“, kaže Maria i dodaje kako je po zanimanju domaćica ali i da radi u jednoj trgovini za djecu u Kijevu. „Svaki dan dolazim ovdje sa svojim suprugom. I djecu vodimo sa sobom, i to od početka prosvjeda, od studenog prošle godine“, kaže ona.

Posebno je šokirana brutalnošću i ljudskim žrtvama na barikadama Maidana. No, usprkos tome, niti ona ne osjeća strah. „Jednostavno sjediti kod kuće – ne mogu“, kaže Maria.

Grafička dizajnerka

Malo podalje od nje, na rubu ceste, u blizini zapaljenih automobilskih guma, stoji Oksana. „Molim vas, nemojte me fotografirati. Moja majka ne zna da sam ovdje i ne smije to saznati“, kaže 20-godišnja grafička dizajnerica iz Kijeva. I ona je majka petogodišnje djevojčice. „Došla sam iz očaja. Ne mogu si zamisliti da živim u zemlji u kojoj se događaju stvari kao sada u Ukrajini“, kaže ona.

I Oksana dolazi svakog dana nakon posla i tijekom vikenda. Ponekad donosi boršč – tradicionalnu juhu od kupusa i cikle. Jednom je došla i po noći, no tada se posvađala sa suprugom. „Nije želio samnom razgovarati. Rekao je da sam poludjela“, priča Oksana osmjehujući se. No, ova elegantna mlada žena ne izgleda baš kao da ju je napustio zdrav razum. Prije kao netko tko jednostavno ne može drugačije.