ICC počinje proces zbog razaranja Timbukta

U ovom slučaju, za suce Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu jedva da ima ikakvih dvojbi: u srpnju 2021. je islamistička teroristička organizacija Ansar Dine razorila povijesni kompleks u Timbuktu u Maliju. To je bio čitav niz građevina od gline koje su dijelom imali i religiozno značenje. Po svojoj jedinstvenoj arhitekturi i načinu gradnje je taj kompleks bio i uvršten u Svjetsku kulturnu baštinu Ujedinjenih naroda - ali teroristima je smetalo to djelo "nevjernika".

Počinitelj je također potpuno jasan: Ahmad Al Faqui al Mahadi, vođa terorističke organizacije Ansar Dine i on je priznao počinjeno djelo. Ali tako je i to onda nešto potpuno novo za Međunarodni kazneni sud: "Ovaj proces je u više smisla premijera: to je po prvi put da se bavi zločinima u Maliju. Ovo je prvi put da se optuženik želi izjasniti pred sudom da je kriv. I ovo je prvi put da se razaranje kulturnih vrednota tretira kao ratni zločin", ukazuje glasnogovornica suda Oriane Maillet.

Doista, ICC se dosad uvijek bavio zločinima s ljudskim žrtavama, a obzirom da je al Mahadi priznao da je naredio uništavanje Timbukta se može očekivati da presuda bude donesena već za tjedan dana. Naravno, pod pretpostavkom da i pred sudom ponovi svoje priznanje nakon što ga i suci upozore koje posljedice bi moglo imati njegovo priznavanje nedjela. Tužilaštvo se još nije izjasnilo kakvom kaznom bi bilo zadovoljno, ali u svakom slučaju bi al Mahadi morao računati s više godina zatvora.

Sud za Afriku

Međunarodni kazneni sud svakako nije naviknut na tako "jednostavne" slučajeve. Ove i prethodne godine se moralo obustaviti dva postupka protiv političara iz Kenije, službeni razlog je bio "nedostatak dokaza". Do sada su suci koji su izabrani od država članica suda zaključili četrnaest slučajeva, ali samo dva su doista postala i pravomoćna, a počinitelji su završili u zatvoru.

S druge strane, postupak se još vodi u 31 slučaju i redovito se radi o optuženima iz Afrike za zločine počinjene u kriznim žarištima tog kontinenta, od Konga preko Sudana pa do Libije. Ta pravilnost je navela i ministricu vanjskih poslova Ruande Louise Mushikiwabo da pita: je li ICC stvoren zbog Afrike? "U prvom redu se on koristi u Europi kako bi se manipuliralo afričkim političarima. Gdje je neki bijelac koji je bio osuđen pred tim sudom? Želite li reći da u zemljama gdje ljudi imaju svjetliju boju kože, nema zločina?" Doduše, Ruanda nije niti članica Međunarodnog kaznenog suda.

Nadležnost samo za članice

International Criminal Courttrenutno broji 124 zemlje članice i doista tek oko četvrtine država leži na Crnom kontinentu. ICC može donositi presude samo protiv građana zemalja koje su prihvatile i ratificirale statut Suda - ali ih nema malo koje to nisu. Mnoge važne države, poput SAD, Rusije ili Kine potpuno odbijaju njegovu nadležnost, a mnoge zemlje u kojima se dešavaju zločini koji bi po svojoj težini mogli spadati u nadležnost ICC-a - poput Iraka, Izraela ili Sirije, nisu pristupile ili nisu ratificirale sporazum o Međunarodnom kaznenom sudu.

No glasnogovornica Suda Oriane Maillet kategorički odbija da je ICC "stvoren samo za Afriku". "Sud se brine za sve zločine koji su počinjeni bilo gdje na svijetu. Kad se kaže kako se Sud koncentrira samo na Afriku, onda se to promatra iz krivog očišta. Mi smo se do sad doista usmjerili na zločine koji su počinjeni prema žrtvama u Africi. To je velika razlika. Osim toga, vodi se i istražni postupak zbog nedjela u Gruziji, a pripremni postupci se vode i protiv drugih slučajeva diljem globusa", podsjeća glasnogovornica. Doista, glavna tužiteljica Fatou Bensouda vodi istragu i zbog nedjela u Iraku, Venecueli ili Afganistanu, ali sve to još nije dovelo do pokretanja sudskog postupka.

A tko da im inače sudi?

I Elise Keppler iz organizacije za ljudska prava Human Rights Watch ne misli da činjenica kako se ICC bavi prije svega Afrikom ima ikakve veze sa rasizmom, nego mnogo prije što je upravo u Africi gotovo "normalno" u mnogim sukobima daleko premašiti granice običaja ratovanja, sve do teških zločina protiv čovječnosti. S druge strane, pravosuđe u samoj Africi je u pravilu prilično slabašno. "ICC svakako ima svojih problema", piše Elise Keppler u jednoj analizi, "ali u nedostatku sposobnih nacionalnih sudova Međunarodni kazneni sud ostaje jedini put odgovorne i na visokim državnim dužnostima natjerati da odgovaraju za svoja djela."

Ipak, nisu svi u Africi zadovoljni tom praksom. Predsjednik Gane, John Mahama je još prošle godine opet postavio pitanje suverenog djelovanja nekog državnog poglavara i zatražio da onda i predsjednici država ili vlada Afrike budu isključeni iz nadležnosti ICC-a. Ali u statutu suda je izrijekom isključeno da bilo tko bude pošteđen od onoga što je naredio ili učinio. "Međunarodni kazneni sud jest važan, ali moramo uvažiti i afričko gledište. Afrika osjeća da je napadnuta, bez obzira bila u pravu ili ne. Jer samo čelnici Afrike završavaju pred ICC-om", konstatira predsjednik Gane.

Predsjednik Gane je zato i članicama Afričke unije na posljednjem summitu AU-a 2016. predložio da svi zajedno masovno otkažu članstvo u Međunarodnom kaznenom sudu. Neke članice, poput Kenije su spremne otkazati suradnju, ali inicijativa Mahame je propala jer mnoštvo zemalja Afričke unije - od Nigerije, Senegala i Obale Bjelokosti pa do Tunisa - to nipošto ne žele učiniti. Sud u Den Haagu povrh toga podsjeća kako se, uz tek rijetke izuzetke, ionako bavi samo slučajevima sa kojima su mu se obratile same zemlje Afrike ili Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. "Mi istražujemo samo u slučajevima da pravosuđe neke zemlje nije u stanju to učiniti na primjeren način. Zato se i smatramo sudom posljednje instance ili posljednjim utočištem", kaže nam glasnogovornica suda.

Doduše, u ovom slučaju za razaranje Timbuktua je i sama država Mali izrazila želju povesti postupak protiv terorističkog vođe Ahmada al Mahdija.