Inscenirano spašavanje izbjeglica?

Četiri su sata ujutro. Brod „Alessandero Secondo“ pali strojeve. Kapetan broda Salvatore Lupo primio je obavijest da je talijanska obalna straža tijekom noći na kalabrijskoj obali otkrila brod pun izbjeglica. Budući da je zbog nevremena ovaj brod očito doživio brodolom, jedan službenik obalne straže došao je na brod i oprezno ga upravljao u smjeru sjevera, u luku Crotone. „To je bilo jako opasno. Bilo bi bolje da je brod upravljao u smjeru juga, tako bi im vjetar puhao u leđa. Tako bi bilo ugodnije i sigurnije za ljude koji su na njemu. Mislim da bi tako izbjeglice pet do deset sati brže mogle stići do kopna. No, umjesto toga, oni su sada u Crotoneu. Brod je u opasnosti i nitko ne zna u kojem se stanju zapravo nalazi. Ovako se riskiraju ljudski životi“, kaže kapetan.

Salvatore Lupo ima svoje osobno mišljenje po pitanju broda „Sandy“ na kojem se nalaze izbjeglice. On je uvjeren da je ovo spašavanje bilo doslovno inscenirano. „Umjesto da su odmah spašavali ljude, oni su ih htjeli dovesti u veću luku i njihovo iskrcavanje tako pomakli na dan kasnije. Zapovjednici mornarice i obalne straže očito su se željeli prikazati kao ponosni spasitelji“, kaže Lupo.

Konačno spas nakon dva pokušaja

Salvatore Lupo je pravi stari morski vuk. Već 40 godina svakodnevno provodi na moru. Danas bi najradije ostao u luci. Vrlo je hladno, puše ledeni sjeverni vjetar. Brod „Sandy“ se s mnogo muke bori protiv valova – bez pomoći. U njegovoj kabini čuju se poruke vojnika talijanske mornarice koji se nalazi za kormilom izbjegličkog broda. „Dođite brzo i odvucite nas. Mi ćemo sve pripremiti, dođite i dovucite nas do obale“, kaže glas iz zvučnika.

Muškarac iz obalne straže djeluje mirno, no njegov izgled vara. Salvatore Lupo jako dobro zna da djelatnici obalne straže, zaštitari granice, nisu iskusni kapetani te da im je u ovakvoj situaciji itekako potrebna pomoć stručnjaka. Kada se približio brodu s izbjeglicama, šokiran je prizorom koji vidi – mnoštvo ljudi, “zabarikadiranih” odjećom. Primjećuje i sada već izblijedjelo staro ime broda – “Nordlicht” (“Svjetlo sjevera”).

Ljudi na brodu mu je jako žao. „Sigurno su cijelo vrijeme plovidbe proveli na palubi i sada su već promrzli”, kaže on. I njegov kolega, Vito Vasile je šokiran. “Vidi koliko ovdje ima i djece, čak i novorođenčadi”, kaže on. Kapetan Lupo izdaje zapovijed da se “Sandy” priveže na njihov brod. Nakon dva pokušaja, konačno im to i uspijeva. Lupo osjeća olakšanje. I kaže kako je velika sreća da su ovaj brod uspjeli spasiti. “Pogledajte, ovaj je brod sasvim izvan ravnoteže. On je nestabilan jer mu nedostaje ugrađen teret koji svaki brod mora imati kako bi ostao stabilan. Ovi su ljudi doista riskirali svoje živote“, kaže Lupo.

Privatna pomoć umjesto državne

No, iznenada, on dobiva poruku da još mora malo pričekati prije nego uplovi u luku. Istodobno se na brod na kojem se nalaze izbjeglice penje i kapetan luke a s njime i dvojca visoko rangiranih časnika u paradnim uniformama. Sarkastičnim riječima komentira Lupo njihov nastup "ponosnih spasitelja", nakon što su izbjeglice pustili da se satima smrzavaju na moru.

"No, bez obzira na sve, ova je akcija bila uspješna. Učinili smo što nam je bila dužnost i doprinijeli svemu", kaže pomalo rezignirano Lupo. Nagradu za ovo djelo sigurno neće dobiti kao niti nadoknadu za akciju koju je proveo svojim privatnim brodom. Njegov slučaj nije usamljen. Talijanska mornarica obavezuje privatne vlasnike brodova za spašavanje na otvorenom moru. To je takoreći direktna posljedica smanjenja troškova kakva se vodila u zadnjoj fazi operacije "Mare Nostrum". "Ovo spašavanje me koštalo oko 600 eura samo za gorivo. Tome se trebaju dodati i prekovremeni sati posade. Tko će mi to platiti?", pita se Lupo.

U najboljem slučaju, on troškove može odbiti od plaćanja poreza. Kapetan Salvatore Lupo međutim kaže kako ga još više od ovog ljuti nešto drugo - da stotine promrzlih ljudi moraju čekati na moru dok ne dođu tašti časnici kako bi se pred upaljenim kamerama mogli šepuriti i hvaliti.