Tko će primiti koliko izbjeglica?

Da je riječ o velikom broju ljudi koji preko Sredozemlja, u čamcima i brodićima pokušava doći do Europe, u tome se u potpunosti slažu Europska unija i UNHCR, UN-ova agencija za brigu oko izbjeglica. Obzirom na rekordnu brojku od oko 207.000 osoba koje su na ovaj način pokušale pobjeći iz svojih domovina te da ih je oko 3.400 na tom putu izgubilo život, EU sasvim otvoreno navodi kako je riječ o katastrofi. Njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere, na posljednjem susretu resornih kolega iz EU-a, izjavio je kao i mnogi drugi ministri, da se ova situacija mora promijeniti. „Ne želimo da ljudi na putu umiru, bilo u pustinji, bilo na Sredozemnom moru. Naime, to se trenutno događa. I ne želimo da pri tome, na njihovom bijegu, zarađuju kriminalci“, rekao je de Maiziere. Prema procjenama, samo ove godine su šverceri ljudima na Sredozemlju zaradili između četiri i pet milijardi eura. „Na koncu, bilo bi ispravno kada bismo stvorili sasvim legalne putove do Europe a ne da samo pokušavamo zatvoriti one ilegalne“, rekao je on. Broj izbjeglica se povećao prvenstveno zbog građanskog rata u Siriji i zbog raspada države Libije.

Primiti veći broj ljudi iz Sirije?

Analiza situacije je dakle vrlo jasna. No, što se može učiniti? Oko ovog pitanja države EU-a diskutiraju već mnogo godina. U osnovi se uvijek iznova radi o pitanju – na koji način raspodijeliti migrante? U međuvremenu je snazi takozvani Dublinski sporazum III, prema kojem bi izbjeglice trebala primiti ona EU-zemlja na čiji teritorij je ta osoba prvo stigla. Budući da većina dolazi preko Sredozemlja, te su zemlje Italija i Grčka – no, one se osjećaju preopterećenima. Pet zemalja EU-a, među njima i Njemačka, navode kako su one te koje (u usporedbi s brojem svojih stanovnika) primaju najveći broj izbjeglih. Inače, kada govori o migrantima, EU misli na dvije različite kategorije. Prvu grupu čine kontingenti izbjeglica, prvenstveno iz Sirije, koje UNHCR „odabire“ i šalje u EU. U drugoj se grupi nalaze podnositelji azila koji u Europu dolaze legalnim ili ilegalnim putovima.

28 zemalja EU-a žele sveukupno i privremeno primiti oko 30.000 „kontingentskih“ izbjeglica iz Sirije. No, njihova raspodjela je vrlo različita. Istočnoeuropske zemlje primjerice, ne primaju gotovo nikog. I zemlje južne Europe kao što su Španjolska i Portugal također oklijevaju. „Tijekom posljednje konferencije ministara unutarnjih poslova EU-a, nitko nije glasno vikao kako želi primiti ljude“, izjavio je nedavno jedan EU diplomat. Za usporedbu: Turske je do sada primila gotovo milijun osoba izbjeglih iz susjedne Sirije.

EU želi podjelu prema čvrstim pravilima

Zbog toga, kako je najavio nadležni povjerenik Europske komisije Dimitris Avramopoulos, Komisija stoga namjerava izbjeglice raspodijeliti prema čvrstom ključu, ovisno o broju stanovnika neke EU zemlje i njezine gospodarske snage. „Ne može biti da zemlje koje primaju najveći broj kontingentskih izbjeglica ujedno dobivaju i najveći broj podnositelja azila. Mi stoga želimo uskoro pokrenuti jedan pilotski projekt koji će nadajmo se obuhvatiti sve zemlje članice i pomoću kojeg će izbjeglice biti pravedno raspodjeljenje na cijelu EU“, rekao je on. Naime, kontingentske izbjeglice predstavljaju tek manji dio pridošlica u Europu. Daleko veći broj čine oni koji u Europi borave na ilegalan način i koji ovdje žele podnijeti zahtjev za dobivanje azila. Isto tako, najveći broj migranata ipak ne dolazi „dramatičnim putem“ čamcima ili brodićima preko Sredozemlje već kopnom ili zrakoplovima. Oni dolaze avionom, prekoračuju dozvoljeno vrijeme svojih boravišnih viza i tada predaju zahtjev za azil ili nestaju u ilegali.

Povećava li se broj izbjeglica zbog akcija spašavanja?

Talijanska mornarica u operaciji „Mare Nostrum“ oko 12 mjeseci je spašavala brodolomce, migrante u vodama između Italije i Libije. Pod zapovjedništvom admirala Filipoa Maria Foffija, oni su iz mora spasili između 100.000 i 120.000 osoba. Prema statistikama život u ovom razdoblju je izgubilo oko 3.400 ljudi. No, njihov je broj sigurno daleko veći, rekao je Foffi nedavno na tiskovnoj konferenciji u Bruxellesu. Činjenica, ili povjerenje da će im „Mare Nostrum“ priteći u pomoć, pridonijelo je navodno tome da se na ovaj opasni put odlučio još veći broj migranata. „Mare Nostrum“ je dakle doprinio povećanju broja izbjeglica“, kritizirao je primjerice njemački ministar unutarnjih poslova, de Maiziere. Krijumčarima ljudi koji su za mjesto u čamcu od očajnika ubirali i do 5.000 američkih dolara, ovo spašavanje od strane talijanske mornarice, olakšavalo je posao. Stoga je EU zaključila kako bi bilo bolje da Italija obustavi ovu operaciju.

Od studenog ove godine, angažirana je Europska agencija za zaštitu granica „Frontex“ koja bi trebala biti aktivna pred obalom Italije. Njihova manja operacija „Triton“ ne bi trebala u prvom redu spašavati ljude već nadzirati granice. „Naravno da ćemo i mi spašavati osobe u akutnoj opasnosti“, izjavila je glasnogovornica Frontexa, Izabella Cooper. Samo tijekom prvih tjedana svoje aktivnosti, „Triton“ je iz Sredozemnog mora već spasio više od 8.000 osoba.

„Ovo je gore od robovlasništva, trgovine s ljudima“

Dosadašnji voditelj operacije „Mare Nostrum“, admiral Foffi, međutim navodi kako bi se broj izbjeglica u vodama Sredozemlja ionako povećao i bez njihovog spašavanja, budući da se povećavaju i krize u blizini Europe. Najveći problem za njega predstavljaju mreže krijumčara ljudi koji svoj biznis vode najviše iz Libije. „To što se tamo događa je gore od trgovine s robovima. Trgovac s robovima barem nastoji svoju “robu”, roba prevesti sigurno do odredišta kako bi na njima zaradio. No, kod migranata je to drugačije. Nakon što su uplatili posljednju ratu, njihov život više ne vrijedi ništa. Krijumčari ih se jednostavno žele osloboditi. Zato ih i šalju na more u starim brodovima koji uopće nisu sposobni za plovidbu”, kaže on.

Logor za izbjeglice izvan EU-a?

Legalni ulazak za sve izbjeglice kao i za podnositelje azila, što primjerice traži humanitarna organizacija Pro Asyl, na ministre unutarnjih poslova EU-a ne dolazi u obzir. „Ja bih ih sve primio, no to politički gledano nije moguće“, rekao je jedan diplomat EU-a. Već sada mnoge EU-zemlje imaju problema s borbom protiv rastuće mržnje i neprijateljstva prema strancima. Njemački ministar de Maiziere smatra kako bi dvostruko ili trostruko veći broj migranata za gradove i komune bio nesnošljiv. On, kao i njegovi kolege, stoga predlaže otvaranje izbjegličkih kampova u tranzitnim zemljama sjeverne Afrike kako bi ih se ovdje smjestilo i započelo s procesom eventualnog primanja u neku EU zemlju. „Naš je cilj pronaći jedno jedinstveno rješenje s državama izvan EU-a. Mi želimo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo zaštili ljude u tim tranzitnim zemljama“, rekao je Dimitris Avramoupoulos. Na koji način međutim ministri žele ovu ideju prenijeti u djelo, za sada još nije jasno. Ovu ideju stvaranja izbjegličkih kampova izvan Europe, oštro kritiziraju humanitarne organizacije.

Ova rasprava oko izbjeglice, zemlje podrijetla i tranzitnih zemalja, svakako će trajati još mnogo godina. Od toga polaze i diplomati EU-a u Bruxellesu. „U svakom slučaju je tako da ako želimo primiti više kontingentskih izbjeglica, tada moramo naše dobre namjere prenijeti u djela. To znači da sve zemlje članice EU-a moraju sudjelovati u njihovom primanju“, rekao je Dimitris Avramoupoulos.