Izbori u Njemačkoj 2013. - O čemu se radi?

Protivnik se bori. On je zapravo pravi čovjek u pravo vrijeme: Peer Steinbrück je financijski stručnjak i dobro zna sve o saveznom proračunu. U velikoj koaliciji bio je ministar financija Angele Merkel. Sada želi naslijediti bivšu šeficu i postati kancelar. No bitka se čini neujednačenom. Steinbrück želi dobiti već izgubljenu bitku, ili tako barem izgleda. U anketama izgleda loše u odnosu na kancelarku - i to još od same kandidature.

Za to postoji puno razloga. Merkel je na vrhuncu svoje moći, ima svoju stranku pod kontrolom, a u upravljanju eurom i dugovima dominira u politici u Bruxellesu. Većina Nijemaca ju zbog toga poštuje i divi joj se. Kao oporba, SPD i Steinbrück mogu učiniti vrlo malo. "U SPD-u govore što je sve bilo loše", objašnjava stručnjak za komunikaciju Christoph Moss. Ipak, to je za potencijalne birače bilo premalo, objašnjava on. Zbog toga im i nije odgovarao, jer "Nijemci su sada prilično zadovoljni." Birači bi radije željeli znati što bi Steinbrück i njegova stranka u slučaju izborne pobjede poboljšali.

Schröderova politika pomaže Merkel, a ne Steinbrücku

Pritom bi Steinbrück i njegova stranka SPD imali nešto za ponuditi biračima. Međutim, nešto nepopularno. Paket reformi Gerharda Schrödera, SPD-ovog kancelara prije Angele Merkel. "Plan 2010." stručnjaci smatraju temeljem današnje njemačke snage u vrijeme međunarodne dužničke krize. Upravo je taj Schröderov plan srezao ideju socijalne države - unatoč protivljenju njegove stranke. Sustav socijalne skrbi je skup, naknada za nezaposlene je smanjena, odlazak u mirovinu odgođen, ukratko, država se rasteretila. Mnogi članovi su napustili stranku. Ili na dan izbora ostali kod kuće.

Danas se SPD smatra krivim, kaže Edgar Wolfrum. Povjesničar na Sveučilštu u Heidelbergu proučavao je Schröderovu eru. "Problem je taj", kaže Wolfrum, "da se SPD sam udaljio od svojih formalnih stranačkih uspjeha." Wolfrum to naziva "Delegitimacijom politike, što je učinjeno između 1998. i 2005." Peer Steinbrück bio je i ostao zagovornik reforme socijalne skrbi. Paradoksalno, građanske stranke dobile su više podrške nego SPD. Angela Merkel danas ima koristi od toga što je SPD ojačao državu za krizu.

Bitka za centar

Postoje razlike u izbornim programima. SPD se zalaže za minimalce od 8,50 eura, Unija je protiv. Strane u pregovorima trebale bi same, bez zakonskih zahtjeva, odrediti minimalne plaće. Što se tiče poreza, SPD se zalaže za to da bogati plaćaju veće poreze. Unija pak želi smanjiti državni dug, a da istovremeno ne dođe do povećanja poreza. Ciljevi dvije najveće stranke razlikuju se. No, u cjelini, politička sredina dominira u programima. Kancelarka svoj izborni program naziva "Umjerenost i sredina". I: "Dodatnih opterećenja za građanke, građane i gospodarstvo", kod nje neće biti.

Budući da gotovo sve stranke žele osvojiti glasove neodlučnih birača, to šteti različitosti, kaže savjetnik za odnose s javnošću Wolfgang Raike. "Danas više nema oprečnih stajališta." Prošli su dani kada se radilo o "Slobodi umjesto socijalizma" (izborni slogan Sindikata 1976). Čak i rasprava o nuklearnoj energiji još od Fukushime više nije kontroverzna tema.

Program se zove Merkel

Angeli Merkel to odgovara. Kancelarka ne osvaja položajem, već prije svega svojim stavom. Malo govori i malo iznenađuje, kontrolira svoje emocije i njeguje umjerenost svojim tipičnim položajem ruku: ruke drži u položaju romba, pri čemu su joj palci i kažiprsti lijeve i desne ruke spojeni. "Prilično je normalna", kaže povjesničar Edgar Wolfrum o osobnosti kancelarke koja se priprema za svoj treći mandat. "Ona se ne ističe previše, i to je dobro", kaže Wolfrum, "tako se s njom svatko može poistovjetiti. To je njezin recept za uspjeh. Ona sama je program."