Je li sloboda medija u Njemačkoj doista ugrožena?

Pobjeda, kao što je poznato, ima mnoge očeve i majke. Tako su u četvrtak (25.6.) vjerojatno u mnogim redakcijama medijskih kuća širom Njemačke otvarali šampanjac, nakon što je savezni ministar unutarnjih poslova Hors Seehofer objavio da ipak neće podnijeti krivični prijavu protiv Hengameh Yaghoobifarah. Danima prije toga je on to još glasno najavljivao.

Povod je bila kolumna koju je autorica objavila u lijevo-alternativnom dnevnom listu Die Tageszeitung (taz), u kojoj ona razmišlja o tome, što bi se moglo učiniti s policajcima kada bi se ukinula policija (o čemu se raspravlja u Sjedinjenim Državama nakon rasističkih ispada tamošnjih 'čuvara reda'). Njen zaključak: "Spontano mi na pamet pada samo jedna razumna opcija: smetlište. I to ne u ulozi smetlara koji imaju ključeve kuća da bi iz njih iznosili kante sa smećem, već na deponiju, gdje bi stvarno bili okruženi otpadom. Tu gdje spadaju sigurno bi se osjećali najugodnije."

Prekoračenje granice

Nakon objavljivanja tog teksta u Njemačkoj se razvila burna rasprava. Ima nekih koji smatraju da se tu radi o dopuštenoj i uspjeloj satiri. Mnogi misle da je tekst naprosto glup, što međutim ne može biti predmet neke kaznene prijave. No neki, poput saveznog ministra unutarnjih poslova Horsta Seehofera, vjeruju kako je tu prekoračena određena granica koja itekako može i treba biti kazneno-pravno sankcionirana. Tako je on, u svom uobičajenom galamdžijskom stilu, najavio, da će, u svojstvu ministra podnijeti kaznenu prijavu protiv novinarke. Njen tekst, rekao je Seehofer, izražava prezir prema ljudima, a "posvemašnje ukidanje sputanosti u riječima vodi do ukidanja sputanosti i u djelima te do primjene nasilja".

To je pak izazvalo buru protesta i zgražanja u čitavom nizu njemačkih medija - uključujući i Deutsche Welle - i kod nekih političara. U jednom su svi bili suglasni: da se tu radi onapadu na slobodu tiska. Ukoliko bi Seehofer podnio prijavu, to je bila tvrdnja, Njemačka bi se svrstala, kada je riječ o slobodi medija, u red zemalja poput Turske, Poljske, Mađarske, Rusije, Irana, Kine ili Filipina. Samo Sjeverna Koreja nije tu bila spominjana.

Nakon što je o svemu na miru razmislio, i nakon što je o toj temi vodio "povjerljiv razgovor" s kancelakom Angelom Merkel, Seehofer je - kao što je to i u prošlosti više puta uradio - odlučio ustuknuti. Sada on više ne namjerava podnositi prijavu, već bi radije, kaže, o svemu razgovarao s glavnom urednicom taz-a.

Opasnost! Kakva opasnost?

Pobjeda slobodnog novinarstva! Odlučan otpor je bio uspješan, sloboda medija je obranjena!

Jedino glupo u cijeloj priči: sloboda medija u Njemačkoj uopće nije ni bila ugrožena!

Jer, prvo, Njemačka je pravna država. Kaznena prijava još ni izdaleka nije isto što i tužba. Protiv Hengameh Yaghoobifarah i njenog teksta je berlinskom državnom odvjetništvu u međuvremenu podnešeno više od 25 kaznenih prijava. U Njemačkom novinarskom savjetu, organu samokontrole njemačkih medija, je podnešeno 340 pritužbi zbog teksta. Kaznena prijava koju bi podnijeo neki njemački ministar dobija svakako veći publicitet od prijave nekog običnog građanina, ali u pravnom smislu ona nema nikakvu veću težinu. Za sada još uopće nije jasno hoće li neka od podnešenih prijava dovesti i do podizanja optužnice. No čak da do toga i dođe - to još uvijek ništa ne govori o tome, kakve će pesuda biti izrečena. U Turskoj ili Rusiji to je drugačije.

Drugo, da ponovimo: Njemačka je pravna država. Vjerojatno nema niti jednog drugog zanimanja u zemlji koje je toliko zaštićeno u nezavisnom obaljanju svog posla kao što su to suci. Niti jedan njemački sudac niti bi se smio, niti bi se dao impresionirati pukom činjenicom da je neku prijavu podnio neki ministar. A pogotovo ne kada se radi o slučaju o kojem se u javnosti toliko priča.

Treće: kada je riječ o institucionalnoj zaštiti pojedinih zanimanja u Njemačkoj, odmah iza sudaca dolaze novinari. A ni dosadašnja sudska praksa baš ne govori u prilog tezi da je sloboda medija u Njemačkoj na bilo koji način ugrožena. Uz to novinari tu baš i ne spadaju u loše plaćena zanimanja. Njihova relativna imućnost dodatno ih jača u neovisnosti pri obavljanju posla. Kada se u tim okolnostima već i sama najava podnošenja kaznene prijave tumači kao "pokušaj zastrašivanja", onda to daje prilično jadnu sliku o samorazumijevanju i samouvjerenosti novinara u Njemačkoj.

Nešto je tu trulo

Ne, sloboda medija u Njemačkoj nije ugrožena i nije to bila ni u jednom trenutku posljednjih dana. Ništa ne bi promijenilo čak ni da je ministar podnio prijavu.

No nešto drugo je tu ugroženo - osjećaj za mjeru. Čini se da su tu neka mjerila malo pobrkana. Kada se, govoreći o slobodi medija, Njemačka spominje u istoj rečenici s Turskom, Rusijom, Mađarskom ili Iranom, onda to nije samo znak hipervetiliranja, već prije svega izraz nedopustivog ublažavanja stanja u tim navedenim zemljama.

Tamo se, naime, novinarima doista prijeti, odvodi u zatvor, šikanira na sve moguće načine, zabranjuje im se da rade. Ili ih se naprosto ubija. Tamo nije ugrožena samo sloboda medija, već vrlo često i životi novinara. Tamo se one koji drugačije misle i drugačije pišu ne odlaže samo simbolički na smetlište, već ponekad i sasvim realno. A to onda nije satira i nije nimalo zabavno.