Koliko je 'Za dom spremni' važan braniteljima?

Hrvatska vlada dogovorila je s udrugama HOS-a da spomen-ploču poginulim braniteljima s ustaškim pozdravom „Za dom spremni" premjeste s mjesta na kojem su upravo ustaše ubile više od 80 tisuća Srba, Židova i Roma, ali i političkih protivnika svih nacionalnosti. Na prvi pogled problem nije riješen ni umanjen, a s izravno prenošene tiskovne konferencije „čuvari ZDS-a“, okupljeni u svojim udrugama, javnosti su poslali niz opasnih poruka.

„Nismo fašisti" izjavio je tako jučer u prijenosu uživo živopisno stilizirani Marko Skejo, bivši ratni zapovjednik IX. bojne HOS-a „Rafael vitez Boban" koji je ne tako daleke 1995. godine svojim vojnicima uz ZDS javno govorio: „Mi smo nasljednici Bobana i Francetića i poglavnika dr. Ante Pavelića.“ Ali dio hosovaca, koji je danas raspršen po strankama izvan radikalne desnice ne slaže se s tim da je ZDS neodvojiv od njihovog braniteljskog identiteta.

„Nisam se borila za ZDS"

Jedna od njih je Ivana Šojat, osječka političarka (HDZ) i književnica koja je i sama na počecima Domovinskog rata nosila HOS-ovu odoru. „Povijest ne možemo i ne smijemo mijenjati. ZDS se nalazio na službenoj i od strane nadležnih institucija priznatoj oznaci HOS-a kao postrojbe koja je isprva, budimo realni, smatrana paravojnom i štetnom za imidž Hrvatske u ratnome vihoru“, govori Šojat za DW uz navode kako je Hrvatska bremenita simbolima koji su građanima, čini se, važniji od egzistencijalnih pitanja i budućnosti.

„Jasenovac je mjesto posebnog pijeteta, baš kao i Vukovar, Škabrnja, Lovas, mnoga druga mjesta na kojima je prolivena nevina krv. Osobno se nisam borila za pozdrav, poklič, nego za opstanak, za svoju domovinu koja je 1991. bila bestijalno napadnuta. Daleko mi je trenutno primjereniji pozdrav 'Domovinu vjerni'. Pitam se samo tko će ostati vjeran domovini kad iz nje, ovako zaglavljene u povijesnim gloženjima, pobjegnu svi mladi", kaže Šojat.

Za našu je sugovornicu, a to je slučaj s većinom političara iz HDZ-a i njihovih birača, „borba“ za ZDS usporediva s petokrakama na zastavama prosvjednika za očuvanje imena Trga Josipa Broza Tita. Oba tabora, misli, karakterizira posvemašnji nedostatak empatije.

Opasno manipuliranje dokumentima

Posebno je dojmljiv manevar s kojim su pobornici spornog pozdrava pokušali obmanuti javnost predstavljajući rješenje zagrebačkog Gradskog ureda za opću upravu o obaveznom usklađivanju statuta udruge sa zakonom kao „rješenje Ministarstva uprave o legalizaciji pozdrava ZDS“. Sugerirali su tako svojim simpatizerima da ZDS uvedu u široku upotrebu, što bi moglo dodatno i vrlo opasno raslojiti društvo.

Politički analitičar Davor Gjenero u razgovoru za DW tvrdi da je premijer pravovremeno reagirao na tu manipulaciju, drugim riječima – odmah. „Nije uobičajeno, ali je osjetio da je to stvar koju mora napraviti. Posve mu je jasno da Hrvatska mora uspostaviti oštar diskontinuitet u odnosu na obilježja totalitarnog ustaškog poretka i pokreta. Očito je da će to raditi korak po korak uz pomoć Povjerenstva za suočavanje s prošlošću.“ Od spomenutog povjerenstva strahuju i ljevičari koji očekuju da će njegova odluka dodatno suspregnuti antifašističko nasljeđe kroz zabranu simbola antifašističke borbe koje je teško odijeliti od simbola bivše Jugoslavije.

No Plenkovićev problem, misli analitičar, je HDZ kojeg vodi i koji je puno benevolentniji prema toj simbolici nego što bi jedna demokratska stranka smjela biti. „Radikalno desno krilo stranke se identitetski veže uz razdoblje NDH. Zato mu je potrebna i koalicija s liberalnim demokratima iz HNS-a. Sada se stranci može pravdati da to radi pod pritiskom koalicijskih partnera HNS-a i manjinskih zastupnika. Ali to nije politička činjenica, već je riječ o isprici i modelu djelovanja linijom manjeg otpora.“

„Pupovac je vrlo lojalan"

Gjenero misli da Plenković nema tu snagu u stranci da bi mogao lupiti šakom o stol i reći – dosta je! Zato je uklanjanje ploče u Jasenovcu i trajalo dugo. No ona se je samo preselila na drugo mjesto, što znači da je tek primirio koalicijske partnere i da problem treba tek riješiti. Je li time pokazao mudrost ili slabost? „Optimisti će reći, a pesimisti slabost. Sve je to istina. On je relativno slab u stranci, ali stranka trenutno nema alternativu i zbog toga ga mora podnositi", kaže nam analitičar.

I predstavnici koalicijskih partnera Predrag Štromar, potpredsjednik Vlade iz HNS-a te Milorad Pupovac (SDSS), predstavnik srpske nacionalne manjine, skloni su „svilenom" izražavanju o ovom problemu pa iz njihovih pitijskih odgovora nije jasno kane li rušiti vladu ili čuvati svoju fotelju. Gjenero u svemu vidi smisao pa kaže: „Pupovac je vrlo lojalan koalicijski partner, puno lojalniji no što izgleda. Izdržao je u koaliciji s Kosor do kraja mandata što je bilo korisno za hrvatski politički sustav i završetak pristupnih pregovora. Ponaša se vrlo razborito, iako treba biti svjestan da je pod pritiskom svoga biračkog tijela i vlasti Srbije koje znatno utječu na politiku SDSS-a. Štromar pragmatično razumije Plenkovića i, očito, ima garanciju u kojem će smjeru sve ići. HNS je s ovom koalicijom postigla određene uspjehe. Gledajte ministricu obrazovanja Blaženku Divjak, ona je jedna od najprepoznatljivijih i najuspješnijih ministara."

Manipulacija mrtvima

Želi li riješiti ovaj problem, Plenković mora donijeti zakon koji će ograničiti uporabu ZDS, a udruge koje u svojem znaku koriste sporne tri riječi pozvati na usklađivanje s novim rješenjem. Do tada će se, vjerojatno, provocirati emocije javnosti s tezom kako bi poginuli hosovci željeli upravo takav spomenik svojoj žrtvi. Jer je praksa govorenja u ime mrtvih neiskorjenjiva na ovim prostorima, a često je služila i kao povod za nizanje novih žrtvi.

„Demagogija uvijek udara na emocije. Emocijama argumenti nisu važni. Dapače, emocije u afektu isključuju razum. Oni koji danas tvrde kako su 'mladi hosovci ginuli s tim pokličem na usnama' nisu svjedočili pogibijama, ratnome kaosu. Bojišnice ne nalikuju romantičarskim slikama, umirući nemaju velike, povijesne izjave. Smrt boli, krvava je i smrdljiva, oduzima čovjeku svako dostojanstvo. Onaj tko je preživio rat više ga nikad ne želi iskusiti. U Domovinskom ratu bila je važna srčanost, srce, žilava želja da se preživi, sačuva i očuva, pozitivan, gorljiv inat da se ne predamo. U ratu uvijek poslovično u najvećem broju ginu najmlađi. Zato što ne kalkuliraju, nego srljaju", prisjeća se ova braniteljica.

Šojat tako kaže da iz rata pamti zajedništvo koje se ne može svesti ni na kakav pozdrav te lica prijatelja koji nisu dočekali mir. „Užasava me pomisao da se netko sad igra njihovom žrtvom, da neki prikupljaju jeftine političke bodove ne bi li se iščupali iz trivijalnosti vlastite marginalnosti. Moji dečki, kako ih zovem, bi trebali počivati u miru, njihovim roditeljima treba mir koji mogu dobiti samo ako Hrvatska konačno postane prosperitetna zemlja sretnih ljudi koji pošteno radeći zarađuju za dostojanstvenu egzistenciju. To je ono što smo tad sanjali."