Koliko neovisno odlučuju parlamentarni zastupnici?

Nakon što netko bude izabran za zastupnika u njemačkom saveznom parlamentu, on time postaje sastavnim dijelom tog ustavnog tijela. No on time nikome nije podređen. Zauzima visoki položaj, ali nije državni činovnik. On je "predstavnik cijelog naroda, nije vezan ugovorima i uputama a odgovoran je samo svojoj savjesti". Tako stoji u članku 38 njemačkog Ustava. No u praksi stvari ipak funkcioniraju malo drugačije.

Zbog obveza prema svom zastupničkom klubu ili zbog stranačke politike, čak ni "slobodni" zastupnik ne može potpuno neovisno djelovati. Iako ga službeno nikakva stranačka stega ne može ni na što prisiliti. To bi bilo u suprotnosti sa slobodom savjesti koju zastupnik uživa po Ustavu.

Svaka rasprava i svako glasovanje pri kojima vodstva zastupničkih klubova izričito odobravaju da svaki zastupnik potpuno slobodno odlučuje, opisuje se skoro redovito kao zvjezdani trenutak saveznog parlamenta. U tim slučajevima nema jedinstvene "partijske linije" koju treba slijediti.

Disciplina pobjeđuje nad slobodnim mandatom

Jedan takav zvjezdani trenutak u odlučivanju dogodio se pri glasovanju oko toga gdje će, nakon što se Njemačka ponovno ujedinila, biti sjedište saveznog parlamenta i savezne vlade - i dalje u Bonnu ili u Berlinu? 20. lipnja 1991. zagovaratelja Bonna odnosno Berlina bilo je u svim strankama. Na kraju se zahvaljujući premoći od 17 glasova parlament odlučio za Berlin kao budući glavni grad Njemačke. O političkoj selidbi u Berlin bilo je odlučeno bez stranačke prisile.

No to je ipak bila iznimka. U pravilu, disciplina pobjeđuje nad slobodnim mandatom. Stranačka disciplina se ogleda u "savjetima koje većina vodstva klubova zastupnika daje pojedinim zastupnicima", objašnjava pravnik i bivši savezni ministar obrane Rupert Scholz (CDU).

Istina je i da njemački Ustav i strankama daje izuzetno veliko značenje. U članku 21 stoji: "Stranke sudjeluju u izgradnji političkog mišljenja građana". Iz ovog se sudjelovanja u društvenoj stvarnosti odavno razvila vrlo važna uloga. Čak i sami zastupnici svoj izbor u parlament mogu velikim dijelom zahvaliti svojoj stranci, na čiji su ih prijedlog glasači i izabrali.

Ukoliko zastupnik glasuje protiv stranačke linije, tada se radi o odmetništvu. I posljedice će sigurno uslijediti. Klub zastupnika ima više mogućnosti da "odmetnika" dovede u red. "Zastupnika se može ometati u radu, može ga se socijalno izolirati, može ga se povući iz raznih odbora u kojima je bio član ili maknuti s važnih položaja", kaže politolog Jürgen Falter. Najgora stranačka disciplinska mjera je da ga se na sljedećim pralamentarnim izborima ne postavi na izbornu listu kao kandidata. To je gotovo sigurno i kraj njegove politčke karijere.

Dileme Zelenih oko mandata u Afganistanu

Primjera za sporne stranačke odluke u njemačkom parlamentu ima napretek. U jesen 2007. zastupnici Zelenih su se podijelili oko glasovanja za angažman njemačkih vojnika u Afganistanu. Protiv volje predsjedništva stranke zastupnici su odlučili da žele glasati protiv tog mandata, iako je postojala većina koja je bila za nastavak njemačkog angažmana u Afganistanu. Neposredno prije glasovanja, vodstvo kluba zastupnika Zelenih je izjavilo da ne želi raditi "nikakav pritisak".

Moć stranačkog vodstva može biti izuzetno velika. Vlade su stabilne samo kad se mogu pouzdati u glasove "svojih" zastupnika.

Kad se radi o glasovanju o preimplantacijskoj genetskoj dijagnostici, koje se održava u četvrtak (07.07.) parlamentarci moraju donijeti odluku koja dotiče mnoga etička pitanja. Ova dijagnostika je sporna jer se kod nje analizira umjetno oplođena jajna stanica prije nego što bude usađena u majčinu utrobu, i koja može biti uništena ukoliko se otkrije neka nepravilnost. Koliko god da teška odluka bila, zastupnicima je drago da ovaj put mogu odlučiti po svojoj savjesti, bez stranačkih uputa.

Autor: Jochen Vock/Arne Lichtenberg/ S. Kobešćak

Odg. ured: A. Jung-Grimm