Predizborna kampanja za savezne izbore 2017. je počela. Angela Merkel želi motivirati svoju stranku CDU. Ali sjaj je izblijedio. Njezin govor je nepovezan, ona ga odrađuje…i stranačka baza joj upućuje opomenu.
To se drastično manifestira kroz rezultat ponovnog izbora za stranačku predsjednicu. Merkel je dobila 89,5% glasova. Na izborima 2014. dobila je sedam posto više. Svaki deseti delegat u Essenu je zaokružio „ne". I to samo deset mjeseci uoči parlamentarnih izbora u Njemačkoj (uzgred: 52 delegata uopće nije dao svoj glas, i to na najvažnijem glasovanju na stranačkom kongresu).
Merkel je, i puno prije početka svog 80-minutnog govora, djelovala „načeto". Možda je to bio simptom prehlade. Ali nekako je „pasalo" uz raspoloženje na stranačkom kongresu. Stranačka baza gunđa, moglo se čuti. Iako svi imaju veliko poštovanje prema rezultatima koje je Merkel ostvarila kao kancelarka, ali to se uglavnom odnosi na vremena prije njezine odluke o izbjeglicama u ljeto 2015.
Najveći, oduševljeni aplauz Merkel je dobila kada je rekla da treba zabraniti burke, kad je rekla ne populističkoj mržnji, islamizmu i paralelnim društvima. To „pogađa" raspoloženje koje vlada u stranačkoj bazi, koja više i nije baš njezina baza. Tako je to nekoć počelo i kod Helmuta Kohla, kojeg je upravo Merkel svojedobno srušila i kojeg je u svom nastupu ipak dva puta spomenula.
Najjača kod sjećanja
Najbolji odlomci njezinog govora su bila sjećanja na vremena kada je pao Berlinski zid i Njemačka se ponovno ujedinila. Merkel je pričala o tome kako je iz znanosti došla u političke vode, kako je kratko bila kod SPD-a, pa onda otišla u jednu političku građansku skupinu (uglavnom s crkvenim predstavnicima) i na koncu završila u CDU-u. I tu se mijenja boja njezinog glasa. Ta priča još nije do kraja ispričana. „Idi u otvoreno", sjeća se ona. „Tamo je sloboda." I politika protiv te slobode je zlo, kazala je. Delegati u kongresnoj dvorani u Essenu pozorno su slušali te riječi, i ona u tom trenutku, kancelarka za koju često kažu da je hladna i distancirana, odjednom šalje osobnu poruku: „Morate mi pomoći!" I dodaje: „Puno sam od vas zahtijevala!"
Bez obzira na te rečenice, bez obzira na demonstrativno dug aplauz: njezin govor nije bio tako dobar kao na stranačkom kongresu u Karlsruheu 2015. I ne tako dobar kao govor prije dva tjedna u Berlinu kada je najavila novu kancelarsku kandidaturu..
Možda su tu ipak sve učestalije paralele s Helmutom Kohlom. On je 1994. po četvrti put kandidirao za kancelarsku dužnost i podržala ga je iscrpljena stranka, u kojoj je oduševljena bila samo još generacija Kohl –mladi ljudi za koje je kancelar Kohl jednostavno oduvijek bio tu, kao sastavni dio inventara Savezne Republike.
Merkel ovaj put nije ni sebe a ni stranku iznova definirala. Možda to ona ni ne želi, možda želi njegovati staru srž stranke, ono što CDU čini CDU-om. Možda ju je do sada i prečesto iznova definirala. Ali na taj način se njezin najvažniji govor ovih mjeseci može sažeti u poruku „Nastavljamo dalje istim kursom". Hoće li to biti dovoljno? Za predizbornu kampanju koja neće biti nimalo jednostavna, već najteža od ujedinjenja Njemačke, kako je i sama rekla? To pitanje je ostalo bez odgovora i nakon kongresa u Essenu. I sve je izraženije.