Komentar: Ruske ambicije na Balkanu

Ono što je o ruskoj politici demonstriranja moći u javnost procurilo iz povjerljivih dokumenata njemačkog ministarstva vanjskih poslova izaziva zabrinutost. Iz toga, naime, proizlazi da Rusija zapadnom Balkanu pripisuje veliku stratešku važnost. Promatrači, pak, iz toga zaključuju da Moskva pokušava ovu regiju jače vezati za sebe kako bi ju otrgla utjecaju Europske unije.

Poznato je da Rusija već odavno pruža svoje gospodarske i političke pipke na Balkan. Nova je tek spoznaja o tome koliko dosljedno Rusija slijedi svoje hegemonističke ciljeve izvan postsovjetskog prostora.

Gospodarski utjecaj Rusije

Putinova strategija na Balkanu je jednostavna i vješta: s Rusijom su Srbija, Crna Gora i Republika Srpska tradicionalno dobro povezane. Isporukama plina, infrastrukturnim projektima i investicijama Rusija u ovim zemljama konzekventno učvršćuje svoj utjecaj. A katastrofalna gospodarska situacija u kojoj se nalaze ide joj na ruku. Nezaposlenost je na ovom prostoru u prosjeku oko 30 posto, gotovo svaki drugi mladi čovjek je bez posla, a investicije Zapada već godinama stagniraju i na vrlo su niskoj razini zbog straha investitora od korumpirane birokracije.

Rusija na drugoj strani nudi neku perspektivu: ruske tvrtke u Srbiji moderniziraju državne željeznice, u Crnoj Gori je trećina poduzeća u ruskom vlasništvu. Na Bosnu i Hercegovinu, koja je pravno još uvijek protektorat Zapada, Rusija vrši pritisak kako bi smanjila njegov utjecaj. Rusija je prvi put u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda glasala i protiv produženja misije EUFOR-a - sasvim očito s ciljem da ovu zemlju udalji od Europske unije. Čak i u Bugarskoj, koja dramatično ovisi o ruskoj nafti i ruskom plinu, Rusija pojačava svoj politički i gospodarski utjecaj.

Zamor od širenja europske obitelji

Ovom "soft-power-strategijom" Rusija prodire u vakuum koji Zapad na žalost ne uspijeva popuniti. Ni 15 godina nakon kraja ratova na prostoru bivše Jugoslavije Balkan nije prestao biti tek stražnje dvorište Europe. A u većini članica EU-a očito postoji želja da tako i ostane. Od početka krize eura nitko više u europskoj obitelji ne želi razmišljati o širenju Unije. Osim toga, sve više raste i zabrinutost zbog dodatnih troškova koji nastaju zbog gospodarski slabih kandidatkinja. Samo su Slovenija i Hrvatska do sada uspjele ući u EU. Ostale zemlje zapadnog Balkana već godinama čuče u čekaonici.

Za to, naravno, nije kriv samo Zapad. Za mnoge probleme su odgovorne one same: u mnogima od njih je shvaćanje demokracije manjkavo, u strankama na vlasti vlada klijentelizam. Nacionalizam je jak i koči političke i gospodarske reforme. Ali u međuvremenu važnu ulogu igraju i iznevjerena očekivanja građana koji nisu mislili da će put u EU biti tako dug i trnovit. Sveukupno vlada atmosfera frustracije, rezignacije i potisnutog gnjeva, a u drušvu se širi antieuropsko raspoloženje.

Europa se mora vratiti na Balkan

Da Rusija ne bi još više iskoristila ovo raspoloženje i Balkan još jače udaljila od interesne sfere Zapada, Europska unija mora ponovno postati prisutnija na Balkanu i odaslati jasne signale europske perspektive kandidatkinjama za ulazak u EU. Ljude treba uvjeriti da će im ulazak u EU donijeti korist. Da se isplati poduzeti napore koji će zemlju učiniti spremnom za primanje u EU. Uniji, a pogotovo Njemačkoj kao motoru eurointegracija, ne preostaje ništa drugo nego da svom snagom ponovno prione diplomatskom Sizifovom poslu na Balkanu. Pritom je važno i da Bruxelles ovim zemljama - kako bi stvorio protutežu ruskom zagrljaju - pruži puno jaču gospodarsku potporu.