Komplicirani odnosi Washingtona, Rijada i Teherana

Jedna država je službeno definirana kao islamska, njom vlada ista dinastija već 83 godine, religija diktira da žene ne smiju voziti automobile i kako se moraju odijevati. Druga država je većinski, ali ne i službeno, kršćanska, gdje građani biraju političare, a svako se može odijevati kako želi. Jedino što Saudijska Arabija i Sjedinjene Američke Države imaju zajedničko jesu interesi i neprijatelji. Izgleda da je to dovoljno za čvrsto partnerstvo koje je uspješno prebrodilo mnoga iskušenja.

Demonstracija partnerstva

„Taj savez je preživio sve moguće provokacije, uključujući i priznavanje Izraela od strane američkog predsjednika Trumana 1948. godine“, kaže Thomas Lippman, ranije šef dopisništva uglednog Washington Posta za Bliski istok. Lippman za DW navodi da će partnerstvo Bijele kuće i saudijske vladajuće obitelji preživjeti i dogovor koji su svjetske sile postigle s Iranom o nuklearnom programu te zemlje. Dogovor uključuje i popuštanje sankcija prema Teheranu, što će neminovno voditi jačanju šijitskog Irana.

Kako bi potvrdio da SAD ostaju privržene suradnji sa sunitskom silom Saudijskom Arabijom, američki ministar vanjskih poslova John Kerry u nedjelju je otputovao u regiju, najprije u Katar. On je tijekom posjeta, kao i više puta tijekom i nakon pregovora s Iranom, potvrdio da SAD i dalje brinu o sigurnosti Perzijskog zaljeva. Prošlog tjedna je Amerika prodala Saudijcima 600 projektila za obrambene baterije Patriot i naplatila ih 5,4 milijuna dolara.

Thomas Lippman ne vjeruje da taj posao ima veze s atomskim dogovorom s Iranom, ali kaže da rakete svakako dodatno osiguravaju Rijad od eventualnog napada vječitih neprijatelja iz Irana. „Uopće ne sumnjam da Saudijci preziru šijite, da su nervozni zbog situacije s Iranom i aktivnostima te zemlje u regiji. To nije tajna“, kaže Lipman. „Također, u Rijadu odlično znaju s koje strane za njih sja sunce – s američke. Nitko drugi im nikad ne bi prodao 600 raketa.“

Unosni poslovi

Richard Murphy, bivši američki veleposlanik u Rijadu, kaže da se, za razliku od Izraela, arapske zemlje iz Perzijskog zaljeva ne brinu toliko zbog mogućnosti da Iran razvije atomsko naoružanje. Naprotiv, Vijeće za suradnju Perzijskog zaljeva, u kojem su pored Saudijske Arabije još Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar i Ujedinjeni Emirati, oprezno je pozdravio dogovor s Iranom.

Ali te arapske zemlje jesu zabrinute da bi ublažavanje sankcija i ojačano gospodarstvo Iranu omogućile da snažnije podržava šijitske paravojne formacije u Iraku, Libanonu, Siriji i Jemenu. U ovoj posljednjoj zemlji se Saudijska Arabija direktno vojno umiješala. „Oni su zabrinuti zbog količine novca kojom će raspolagati Teheran, a od Irana uvijek očekuju sve najgore“, kaže Murphy za DW. „Dobro pamte riječi ajatolaha u prvim godinama nakon islamske revolucije u Iranu, kada je pozvao na svrgavanje korumpiranih vlada u čitavom muslimanskom svijetu.“

No ako se sukob regionalnih sila promatra kroz trku u naoružavanju, onda Saudijska Arabija troši četiri puta više novca od Irana. Zajedno sa savezničkim državama Arapskog poluotoka, budžet za obranu je šest do sedam puta veći od iranskog. Od basnoslovnog bogatstva naftnih imperija najviše profitiraju upravo SAD. Administracija Baracka Obame je 2010. sklopila povijesni posao kada je Saudijcima prodala sofisticirano naoružanje za čak 60 milijardi dolara. Dogovor uključuje 84 zrakoplova F15, 70 helikoptera Apache, 72 helikoptera Black Hawk, i 36 helikoptera tipa Little Bird.

„Prodaja oružja je konstanta u našim odnosima“, kaže Murphy. „To je veoma isplativo tržište za našu industriju naoružanja.“ Tu se, kaže ovaj diplomat, ništa neće promijeniti.

Praktični brak

Novinar Thomas Lippman odnose Washingtona i Rijada zove „pragmatičnim brakom“, u kojem naftne rezerve Saudijske Arabije igraju sve manju ulogu jer SAD više ne ovise toliko od energenata iz tog područja. Važnija su pitanja sigurnosti, Saudijci dobivaju američka jamstva, dok zauzvrat moraju podržavati diplomatski pristup Izraelu i mjere protiv Al Kaide, Islamske države i drugih radikalnih islamista. „Prvi instinkt saudijskih vladara uvijek je samoodržanje“, kaže Lippman. „Znaju da IS želi Meku. Znaju da bi im Al Kaida odrubila glave. I stoga se bore protiv njih.“

Ali zar se i Iran ne bori protiv Islamske države i to, za sada, s mnogo više žara nego Saudijci? Ta pozitivna uloga Teherana pothranjuje špekulacije da bi se Amerikanci sve više mogli okrenuti Iranu na uštrb dobrih odnosa sa Saudijskom Arabijom. No diplomat Murphy kaže da je to besmislica. „Iranci ne žele takvu vrstu odnosa, a ne želimo je ni mi. Ali izgleda da u Perzijskom zaljevu vjeruju i u tu teoriju.“