Konačno opet Boot u Düsseldorfu

Iako je bilo jedva neke ozbiljnije opasnosti u golemim halama sajma u Düsseldorfu među izloženim brodicama doista zaraditi i virus korone, iznimka nije bilo: baš kao i svi drugi velesajmovi, nautički sajam Boot se nije održao niti prošle, niti pretprošle godine. Utoliko je veće oduševljenje direktora nautičkog sajma Boot, Petrosa Michelidakisa ove subote (21.1.) opet otvoriti vrata sajma: „Danas, nakon tri godine stanke opet prolaziti velesajmom i opet vidjeti sve brodice, nautičku opremu i izlagače na svojim mjestima je apsolutno sjajno. Imamo sajam Boot koji sve ima na palubi i opet je narastao do poznate veličine."

„Veličina" se tu misli i doslovce: opet se proteže na 220 tisuća četvornih metara, a sličnu frustraciju zbog zatvorenog sajma je osjećalo i preko 1.500 izlagača iz 68 zemalja svijeta koji su opet došli u Düsseldorf. Ali koliko god da opet sve blješti od inoksa, mesinga i do najvišeg sjaja poliranog gelcoata, raspoloženje u tom segmentu nipošto nije tako blještavo.

Dubok novčanik umjesto avanture

Jer golema je razlika i između ovog i prvog sajma Boot održanog još davne 1969. godine. Tada je ukupno bilo tek 116 izlagača iz osam zemalja, ali i ondašnjih samo 34 tisuća posjetitelja su bili sasvim drugi ljudi nego što dolaze danas. More i plovidba je onda bila još avantura, još je bilo bezbroj luka i uvala kamo se bezbrižno moglo sidriti – možda čak i ugostiti od ljubaznih domaćina. Za današnje pojmove su  tadašnje brodice nudile i više nego spartanski smještaj, ali tu je bilo sunce i beskrajna pučina.

Sunce i more su još tu, ali gotovo u svim vodama Europe ničeg drugog više nema: nautičari su već odavno postale dežurne krave-muzare koje će skupo morati platiti i vez u ne baš tako sigurnoj vali, a koliko god su današnji brodovi skupi, u pravilu će to biti trošak koliko će kroz ukupno desetak-petnaestak godina platiti i pristojbu u marini čak i bez nekakve naručite usluge – osim mjesta gdje će moći vezati svoju brodicu. Tako i na sajam Boot dolazi još jedva šačica mladih avanturista jer je to postala izuzetno skupa ljubav prema moru.

Preskupa ekološka nedaća

Već godinama nema nekog trenda koji bi osvojio i mlade – posljednji je valjda bio još wind-surfing u osamdesetima prošlog stoljeća, a onda je tu i pitanje ekološke održivosti takvog hobija što posebno pogađa velik broj današnjih mladih. I na ovom sajmu je mnoštvo proizvoda alternativnog i električnog pogona brodica, ali sve je to još veoma, veoma skupo, drugim riječima nedostižno za mlade.

I kod izlagača je zapravo sve više tek onih koji nude uslugu – bilo nekakve škole u nautičkim i vodenim sportovima, a još više usluga čartera. „Pravi" nautičari – baš kao i pomorske službe spašavanja jedva mogu podnijeti ta vesela društva koja kreću na pučinu često bez ikakvih nautičkih iskustava, ali puna povjerenja u policu osiguranja za brod kojeg su iznajmili. A uništena brodica je tek ekološka katastrofa i jedva koja zemlja uopće ima nekakav pogon za recikliranje stakloplastike starih brodica.

I broj posjetitelja sajma Boot je nekako došao do svog vrhunca: još prije nekoliko godina su „zgrabili" i susjedni vikend tako da i će i ovaj trajati do slijedeće nedjelje, 29. siječnja, ali jedva će biti više od oko 250 tisuća posjetitelja koliko je bilo i na posljednjem Bootu 2020. i otprilike toliko i u godini prije toga.