Kosovo se guši u smeću

Poslije svakog jačeg pljuska, dvorište Zihraje Alije postane smetlište. Ona živi u selu Vojinovce na Kosovu, tik pored rijeke Sitnice. Svaki put kad rijeka nadođe, sa sobom donosi i gomile smeća – uglavnom plastike.

„Razina vode poraste i donese gume, mrtve krave, pse, plastiku, smeće i drveće u naše dvorište", priča Zihraja za DW.

Njen slučaj nije usamljen, a ni Sitnica nije jedina rijeka koja građanima služi kao „odlagalište" plastike, guma, cipela, namještaja, stiropora… Prema podacima Eurostata, Kosovo je 2020. godine proizvelo čak 259 kilograma otpada po osobi – po čemu se nalazi značajno iznad prosjeka Europske unije.

Za razliku od EU-a koji je od srpnja 2021. zabranio upotrebu plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu, Kosovo nema nijednu regulativu koja se odnosi na plastiku. To je jedna od posljednjih zemalja u Europi koja nije uvela čak ni mjere koje bi smanjile upotrebu plastičnih vrećica.

Plastične vrećice kod svake kupovine

Plastične vrećice se na Kosovu i dalje dijele šakom i kapom. A poslije onih nekoliko minuta koliko posluže za prenošenje namirnica od trgovine do kuće – njihova razgradnja traje stotinama godina.

No čak i Zihraje, koja se dopodne sizifovski bori da vlastito dvorište očisti od vrećica koje je nanijela rijeka, poslijepodne bez ustručavanja šeta – ruku punih plastike.

„Kuda god idemo kupiti namirnice, trgovci nam uvijek daju plastične vrećice. Nemamo drugog rješenja osim da koristimo plastične vrećice i zato postoji velika količina otpada. Ljudi uvijek nose plastične vrećice iz trgovina, ali ih ne bacaju u kontejnere, nego na ulice."

Sakupljanje plastike nije atraktivan biznis, jer bi sakupljači za jedan kilogram dobili svega nekoliko centi. Osim toga, na Kosovu nema ni kaucije za boce i limenke. Ljudima se ne nudi nikakav poticaj za pažljivo odlaganje otpada. Zato oni jednostavno bacaju smeće gdje god stignu – u rijeke, šume, na ulice ili u samom centru Prištine.

„To je naša nepažnja. Trudimo se da nam u kući bude što čistije, ali kad odemo negdje izvan kuće ne vodimo mnogo računa o životnoj sredini", kaže stanovnica Prištine Venera Sadikaj.

Njen sugrađanin ipak s rezervom prihvaća tezu o isključivoj krivici građana: „Mjesta za odlaganje otpada nisu dostupna u svakom dijelu zemlje. Ovdje na trgu ima kanti za smeće, ali ih nema svuda. Ljudi su umorni od svega toga i bacaju otpad gdje stignu i baš ih je briga."

Jedini izlaz je u samoorganiziranju

Zato su zeleni aktivisti preuzeli stvar u svoje ruke. Luan Hasanaj je sa svojom organizacijom „Učinimo to, Kosovo" (Let's do it Kosova) organizirao brojne akcije čišćenja. U posljednje tri godine prikupili su oko 20.000 tona plastičnog otpada.

„Uvođenje sustava gospodarenja otpadom, briga o životnoj sredini i rijekama – sve to je posao države. Dakle, država mora poduzeti korake kako bi zaustavila bacanje smeća na mjestima poput ovog ovdje", kaže Hasanaj za DW. „Ali problem je što kosovske institucije velikim dijelom ne provode zakone i propise koje su same usvojile."

O ekološkim propisima na Kosovu Ministarstvo okoliša i prostornog planiranja nije željelo razgovarati s DW-om. Zato ljudima poput Zihraje Alije i Luana Hasanaja preostaje samo jedino – da sami zasuču rukave.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu