Minimalna nadnica za (skoro) sve

Njemački parlament je golemom većinom prihvatio zakon kojim se određuje minimalna nadnica. Samo pet glasova je bilo protiv, dok su se zastupnici stranke Ljevice suzdržali od glasovanja i to ne zato jer su protiv zakona, nego smatraju da je 8,50 premalo. Njemačka je time postala 21. od ukupno 28 zemalja Europske unije koja je zakonski odredila minimalnu nadnicu i načelno, to treba važiti za sve gospodarske sektore. Ipak, za neke je predviđeno i "prijelazno razdoblje" tako da bi toliku satnicu trebali dobiti tek od 2017. godine.

Minimalna nadnica je bila jedna od glavnih obećanja s kojim su njemački socijaldemokrati krenuli u protekle parlamentarne izbore. Utoliko je i ministrica rada koja dolazi iz te stranke, Andrea Nahles zadovoljna što su konačno završene sve rasprave i prihvaćen je takozvani "Zakon za jačanje autonomije tarifnih sporazuma".

Kasno slavlje

Ovaj zakon je od "izuzetnog značenja za milijune zaposlenih" koji će tako "konačno dobivati pristojnu plaću", izjavila je ministrica Nahles. Jer taj propis je "prekretnica u radnoj i politici socijalne zaštite u Saveznoj Republici Njemačkoj", objavila je nakon usvajanja zakona. "10 godina raspravljamo, 10 godina važemo prednosti i nedostatke, 10 godina politička diskusija dominira ovom zemljom i sad konačno dolazi minimalna nadnica. To je razlog za radost", smatra Andrea Nahles.

Ministrica je uvjerena kako će time "milijuni ljudi koji su do sad vrijedno radili, ali čiji se rad jeftino obračunavao, konačno dobivati primjerenu naknadu za rad." Isto tako, uvjerena je da se time i poduzeća sprečavaju da sve manjim plaćama za svoje djelatnike nude jeftinije svoje usluge i tako praktično sile i druga poduzeća da spuštaju plaće. "Gotovo četiri milijuna ljudi će se od siječnja bolje osjećati jer će vidjeti da im se isplati raditi."

Nije baš idealno

Zastupnici stranke Ljevice u Bundestagu su se suzdržali od glasovanja jer smatraju kako je 8,50 eura na sat premalo. Oni su tražili da se od početka granica postavi na 10 eura. Zamjeraju i socijaldemokratima što se sada hvale kako je to inicijativa te stranke, makar se upravo stranka Ljevice već odavno zalagala za minimalne nadnice.

Kritika se čula i iz sindikata čiji su predstavnici pratili proces usvajanja zakona sa tribina za posjetitelje. Čelnik sindikata zaposlenika u uslužnim djelatnostima Verdi Frank Bsirske upozorava kako će biti veoma teško kontrolirati, pridržavaju li se svi minimalnih nadnica jer je i tržište rada izuzetno rascjepkano. On smatra kako je ovaj zakon i "povijesni uspjeh" sindikata, ali upozorava kako će čitavim nizom iznimaka i dalje milijuni radnika dobivati "crkavicu".

Opravdane iznimke?

Njemačka ministrica rada ne prihvaća kritike koje se čuju. Minimalne nadnice načelno vrijede za sve sektore, izuzeća su vremenski ograničena ili ima dobrih razloga da ih se izuzme. Među iznimkama su djelatnici mlađi od 18 godina, dakle u pravilu oni koji su napustili školu i sada im je teško pronaći put u život rada. "Upravo loše đake se ne smije spriječiti da završe neki zanat za posao za nekvalificiranu radnu snagu. Potpuno stojim uz tu odluku", objavila je ministrica Nahles.

Ostale izuzetke ministrica smatra tek rijetkim iznimkama. Tako će i dostavljači novina u kućanstva od slijedeće godine imati pravo na tek 75% minimalne nadnice, godinu kasnije 85% i tek od 2017. bi i oni trebali dobivati zajamčenu minimalnu satnicu. Za sve ostale sektore može doći do odgode samo zbog uobičajenih kolektivnih pregovora poslodavaca i posloprimaca, a načelno bi minimalna satnica trebala vrijediti i za sezonske radnike. Doduše, na primjer prilikom ispomoći u sakupljanju uroda u poljoprivredi je i dalje moguće da poslodavac svojim radnicima odbija od plaće troškove hrane i smještaja ako žive na njegovom imanju.

Mladi i nezaposleni

I za praktikante u njemačkim poduzećima se mijenjaju pravila. Ako je ta praksa obavezni dio nastave, onda su i naknade izuzete od "minimalca". U praksi tijekom koje se učenik informativno upoznaje s radnim životom minimalna satnica treba bi biti plaćena tek nakon tri mjeseca rada - do sad je rok bio šest tjedana. Ali ono što je bitno jest da praktikantice i praktikanti koji imaju završenu školu ili zanat u svakom slučaju moraju biti plaćeni najmanje minimalnom nadnicom. "Ne smije više biti čistilišta gdje se netko vuče od prakse do prakse kako bi jednog dana ipak dobio posao za kojeg će biti plaćen. S tim je gotovo", objašnjava ministrica Nahles.

Izuzetak čine i osobe koje su već dugo nezaposlene. Niti njih se neće trebati plaćati minimalnom nadnicom prvih šest mjeseci, a ministrica rada kritičarima ove odluke prigovara kako ne poznaju realno stanje na tržištu rada. "Mi jedva pronalazimo poduzeća koja su uopće spremna pružiti još jednu priliku nekome tko je već dugo bez posla", objašnjava Nahles. Njeno ministarstvo zato radi na programu kojim bi poduzeća potakla da zaposle baš takve osobe i ova iznimka kod minimalne nadnice je svakako dio tog programa.

I na kraju, nema malo onih koji upozoravaju kako će zakonska odredba o minimalnoj nadnici samo još više potaknuti stari problem rada "na crno". Nekoga može zbuniti da se u Njemačkoj ilegalnim radom bavi služba carine koja je barem u tome zapravo nešto slično "financijskoj policiji", a baš zato što je i zastupnicima jasno da to netko treba nadzirati je prihvaćeno zapošljavanje dodatnih 1600 službenika carine.

I na kraju, s obzirom na inflaciju, ovaj zakon ne znači da će zauvijek ostati tih 8 eura i 50 centi na sat kao najmanja moguća satnica. Odlučeno je da se već 2016. godine sastane posebna komisija predstavnika poslodavaca i posloprimaca kako bi raspravljali o mogućem povećanju minimalne nadnice.