Mjesto u kojemu su izbjeglice dobrodošle

16-godišnja Fatima i njezina majka iz Inguške grle se i drže za ruke s dvije učiteljice iz Troisdorfa - i to ne samo za potrebe fotografije. Vidi se da između pridošlica iz autonomne republike na jugu Rusije i njemačkih učiteljica vladaju povjerenje i toplina. Kao i mnogi drugi volonteri u Troisdorfu, i ove učiteljice za nastavu njemačkog koju daju izbjeglicama nisu plaćene. Grad koordinira i pozdravlja ovu dobrovoljnu inicijativu građana jer do sada samo službeno priznati tražitelji azila imaju pravo na besplatne integracijske i jezične tečajeve. "One su nam puno pomogle. Našle smo već puno prijatelja", kaže Fatima i gleda svoje učiteljice dok se njezina mama smješka i potvrdno klima glavom. Sjede u vrtu društvenog doma Kuća Oberlar u Troisdorfu, gradića od oko 76.000 stanovnika između Bonna i Kölna. U susjednim zgradama je smješteno 60-ak izbjeglica. One su podnijele zahtjev za azil i sada čekaju odluku smiju li ostati u Njemačkoj ili ne. O čemu Fatima sanja? O tome da njezini roditelji nađu posao - majka laborantica, otac inženjer građevine. Ona sama želi učiti jezike - nakon njemačkog i engleskog, francuski i španjolski. "Htjela bih postati prevoditeljica", kaže. Njezina učiteljica njemačkog Renate Lauterbach je ohrabruje: "Ti i jesi za to."

San o novom početku

Već nekoliko dana u Troisdorfu živi i Maan A. Taj 34-godišnjak je pobjegao od građanskog rata i islamista u Siriji. Njegov dom u Aleppu je uništen: "Tamo je jako loše!" Guta knedlu, situacija u njegovoj domovini ga, vidi se, duboko pogađa. Prvo je sa svojim roditeljima došao do turske granice, a onda se odvažio u jednoj maloj brodici s još 13, 14 drugih izbjeglica preploviti Sredozemno more i stigao je do Grčke. "Bilo je jako, jako opasno", priča: "Ali nisam imao drugog izbora." Stotine metara prije obale morao je skočiti u ledeno more i plivati do obale koja je značila spas. Uspjelo mu je pobjeći dalje u Njemačku. "Jako volim Njemačku", kaže.

Sada taj ekonomist živi s još tri Sirijca u jednoj sobi od 40 kvadrata. "Dobro je, mogu pomoći drugima, jer već dobro govorim njemački", priča nam. Satima je hodao po Troisdorfu, pročitao je svaki plakat, zagledao se u svaki znak i pokušao shvatiti prometni sustav. Želi što prije pohađati još intenzivnije tečajeve jezika i dobiti certifikate, onda nadopuniti svoj sirijski studij, steći diplomu magistra i početi raditi. Plan ima, ali papire još ne.

Preko 200.000 zahtjeva za azil

Njemački Savezni ured za migraciju i izbjeglice (BAMF), naime, zbog velikog priljeva izbjeglica ne stiže obraditi zahtjeve. Preko 200.000 je predano i u postupku. Gradovi moraju sve više osoba tako smjestiti na sve duži vremenski period. Mnoge općine teško izlaze na kraj s ovim izazovom.

U Troisdorfu je za smještaj izbjeglica zadužena Ulrike Hanke. Ona je voditeljica Ureda za socijalnu skrb i stanovanje. Tu kod njih je puno toga jednostavnije nego u velikim gradovima, gdje dolazi deset puta više ljudi i gdje je koordinacija između nadležnih ustanova puno kompliciranija. Ona je do prije godinu dana radila u Kölnu pa zna o čemu govori. Kada je početkom devedesetih Njemačku također bio zapljusnuo veliki val izbjeglica, morala je ljude smještati na brodove u luci, sjeća se i primjećuje kako to baš "nije bilo optimalno".

Broj tražitelja azila koje Troisdorf mora prihvatiti u kratkom se vremenu udvostručio. Još prošle godine ih je bilo 160, ove ih je više od 360. "Do sada smo relativno dobro s time izlazili na kraj", kaže Ulrike Hanke. Problema je bilo samo u jednom objektu u kojemu su izbjeglice bile smještene zajedno s beskućnicima.

Broj tražitelja azila i dalje raste. Troisdorf pokušava raspodijeliti izbjeglice po cijelom području grada. Do sada ih ni u jednoj četvrti ne živi više od 50-60. To bi trebalo olakšati i potaknuti integraciju. Kako se očekuje sve veći broj pridošlica, preuređuje se jedna nekadašnja škola u koju bi se moglo smjestiti 150 osoba.

Novi dom u staroj lugarnici

U Troisdorfu se trude da obitelji dobiju odvojene prostorije. Tako je u jednoj staroj lugarnici Ulrike Hanke smjestila dvije albanske obitelji. Jedna od majki kaže: "Za djecu je ovdje jako, jako lijepo." Njezina obitelj već preko godinu dana čeka odgovor na svoj zahtjev za azil. U međuvremenu je majka već dobila privremenu dozvolu za rad i čisti.

U Altenrathu, jednom od 12 naselja u Troisdorfu, u nekadašnjem dječjem vrtiću su napravljeni WC-i, tuševi, kuhinje i praonice tako da sada u njemu žive obitelji iz Albanije i jedna obitelji iz Srbije sa šestero djece. U njihovoj domovini su ih nazivali "Ciganima" i prijetili im, priča najstariji sin. Majka im je bolesna, ovdje dobiva potrebne lijekove. Otac glasno čita iz svog njemačkog udžbenika. Gotovo svaki dan vježba njemački s volonterima koji im pomažu.

Što je recept harmoničnog suživota pridošlica i starosjedioca u Troisdorfu, pitamo. "Respekt", kaže Ulrike Hanke. Osim toga, mnogi stanovnici Troisdorfa jednostavno žele pomoći. U naselju Bergheim dobrovoljni pomagači se pripremaju već mjesecima za dolazak izbjeglica. U jednom novom naselju postavljeni su kontejneri, za nekoliko dana bi u njih trebali useliti prvi tražitelji azila.

Mnoštvo volontera

"Želimo im izraziti dobrodošlicu", kaže Ursula Rieger na sastanku volontera s gradskim dužnosnicima u Župnom domu crkvene zajednice: "Ali ne svi zajedno."

Dvoranom se prolama smijeh, jer je puno onih koji žele pomoći: od obavljanja kupovine i ispunjanja svakodnevnih obveza preko kontakata s liječnicima i sportskim klubovima do izleta i, naravno, učenja njemačkog.

Za to se dobrovoljno prijavila i 18-godišnja maturantica Johanna Raetz. Ona je otvorena za interkulturalne kontakte i želi svojim angažmanom odaslati poruku: "Važno je da ti ljudi vide da se veselimo što dolaze ovamo." Pedagoginja Jana Mathes će biti njihova kontakt-osoba u Bergheimu. Ona savjetuje izbjeglice i u obližnjem Siegburgu i zna da mnogi od njih dolaze s traumama iz svojih domovina ili da ih je traumatiziralo ono što su proživjeli u bijegu. Troisdorfsku učiteljicu Renate Lauterbach priljev doseljenika ne brine: "Povijest miješanja naroda je stara 2.000 godina i to miješanje nas je sve obogatilo."