Moj angažman za izbjeglice: Albert Ostermaier

DW: Kako izgleda Vaš angažman, kako želi te pomoći izbjeglicama?

Albert Ostermaier: Već sam puno pisao o ovoj temi i angažirao se za izbjeglice, na različite načine. Prošle godine sam bio s ministrom vanjskih poslova Frank-Walterom Steinmeierom u Libanonu, dakle i u izbjegličkim kampovima, u onima za registraciju i u drugima. Tamo mi je postalo apsolutno jasno da je pomoć nužna. Ja pomažem doista sa srcem i dušom. U Libanonu sam postao posebno svjestan toga da se, naravno, uvijek radi o ljudima koji nose sa sobom svoju priču. Svaki ima svoju priču koja mora biti ispričana. Kod nas se te priče često prevode u brojke i postotke.

I upravo tu se traži umjetnost i književnost - one moraju ispričati te priče. Zato smo s jedne strane pokrenuli projekt kojim želimo pomoći konkretno u Libanonu, a s druge mi je bilo jasno, kada su me pitali hoću li organizirati "forum.autori" na Minhenskom književnom festivalu, da on može imati samo jednu temu - bijeg, izbjeglice, situaciju ljudi u bijegu.

Pritom treba raditi na različitim razinama. S izbjeglicama na terenu: mi s njima održavamo Poetry Slamove, igramo nogomet, organiziramo utakmice s bivšim zvijezdama, naši autori se sastaju s njima, slušaju njihove priče i bilježe ih da bi ih prenosili dalje. Pozvao sam i veliki broj autora iz pogođenih zemalja, iz žarišta krize. Poslao sam tamo i autore odavde da bi shvatili korijene sukoba, da bi bolje razumijeli zašto netko bježi, što se tamo događa.

Zašto sve to radite?

Ja to radim sasvim konkretno na temelju svojih iskustava u Libanonu. Iako me ta tema uvijek zanimala. Ali kada sam u Libanonu svojim očima vidio odrasle i djecu i čuo njihove priče, bilo mi je jasno da za mene nema apsolutno nikakvog drugog izbora nego angažirati se na ovom polju. Da tu nema diskusije i nema oklijevanja, to je je nešto samo po sebi razumljivo. Ako čovjek ima srca, onda ga mora imati za ljude u bijegu. Onda mora vratiti nešto od onoga što već tisućama godina dobijamo na poklon zahvaljujući našoj kulturi. Ako ljudsko dostojanstvo shvaćamo ozbiljno, onda je jasno da se moramo boriti za njega. Književnost može dati glas onim ljudima koji ga nemaju ili čiji se glas ne čuje.

Što želite postići?

Ja želim ohrabiti ljude da se angažirju i da se rad s izbjeglicama doživljava kao nešto što obogaćuje. Mogućnost da se drugim ljudima pomogne, da ih se upozna i da se njihova priča razumije je poklon. Ljudi trebaju shvatiti da se ne radi o apstraktnim pojmovima, o postotcima, nego uvijek o pojedinačnim sudbinama s biografijom, s vlastitim motivima i svojim razlogom što su ovamo došli. Mislim da će, kada to shvatimo i kada se uspijemo odmaknuti od općih pojmova, svatko od nas morati zauzeti konkretan stav. Puno teže je sakriti se u gomili kada stojite pred jednim čovjekom i pomislite kako biste i vi mogli biti na njegovom mjestu.

Mi živimo uljuljkani u ovoj nevjerovatnoj sigurnosti i vjerujemo da nam je ona vječno zagarantirana. Ali donedavno je i Europa bila kontinent na kojemu se bježalo, na kojemu su ljudi bili u ugroženi i na kojemu su se vodili ratovi. Smatram da je izrazito važno senzibilizirati ljude konkretnim susretima i suočavanjima. Ljudi dolaze iz katastrofalnih prilika, ali ti susreti, to zajedništvo u kojem se može nešto stvoriti ili u kojem se može nekoga primiti je iskustvo koje ispunjuje srećom. Ja mislim da je zadaća umjetnosti i književnosti to prenijeti ljudima.

Albert Ostermaier je njemački književnik rođen 1967. u Münchenu. Brojni njegovi dramski komadi su postavljeni na uglednim pozornicama širom Europe u režiji renomiranih kazališnih redatelja. Lista nagrada kojim je odlikovan za svoj rad je podulja, među njima su Nagrada Ernst Toolera, Kleistova nagrada, Brechtova nagrada. Kustos je Književnog festivala u Münchenu koji se održava od 18.11. do 6.12. 2015.