Na istoku Njemačke malo toga cvjeta

"Ova zdanja nagrđuju okoliš, užasno" - tim riječima skupina posjetitelja iz zapadne Njemačke komentira ono što vidi kroz prozor. Namjerno su izabrali putovanje vlakom kroz istočnonjemačku provinciju kako bi 25 godina od pada Berlinskog zida upoznali njemački istok. A onda su ih dočekale ovakve slike: skoro na svakom kolodvoru zakračunata zdanja. Jedno gore od drugog. Nekada su ove zgrade u delti rijeke Odre bile elegantna zdanja s čekaonicom, bistroom, kondukterskim uredom i prostranim stanovima za željezničare. "Željeli smo vidjeti u što je uložen naš 'solidarni doprinos'", objašnjava jedan izletnik. "Ovamo taj novac sigurno nije stigao", zaključuje njegova suputnica.

Stručnjaci procjenjuju da je na istok Njemačke u proteklih 25 godina otišlo oko 2 bilijuna eura. Puno se novca uložilo u socijalno osiguranje. Izgrađene su ceste, financirani su rasadnici novih tehnoloških poduzeća i prestižni objekti. Berlin, Leipzig, Dresden, Brandenburg, pa možda i Jena i Erfurt su u posljednja dva desetljeća profitirali te su se razvili u napredne gradove. U tom procesu je, međutim, očito zaboravljena istočnonjemačka provincija.

Masovna selidba na zapad

Problem istoka je što mladi ljudi odlaze na zapad zemlje ili u urbana središta gdje ima slobodnih radnih mjesta. Od 1990. do sada je gotovo dva milijuna ljudi napustilo nove savezne pokrajine. Institut za njemačko gospodarstvo računa da će do 2030. neka područja izgubiti čak četvrtinu stanovništva. A s ljudima nestaje i kupovna moć.

Istočna Njemačka je osjetila snažnije globalnu recesiju od zapada Njemačke, kaže ekonomist Axel Lindner iz Instituta za gospodarsko istraživanje u Halleu. To je posljedica činjenice da se u istočnoj Njemačkoj etablirala industrija koja je proizvodila "poluproizvode". Dakle, proizvode koji su se isporučivali diljem svijeta kako bi se negdje drugdje koristili za proizvodnju. Ali upravo takva vrsta proizvodnje proživljava krizu u brojnim zemljama izvoznicama, što postaje problem za istočnonjemačku regiju. Lindner, pak, smatra da je to direktna posljedica subvencioniranja istočnonjemačkog gospodarstva.

Nedostaje industrija

"Osnovni problem nakon ujedinjenja bio je slom temelja industrije", kaže taj ekonomist. Ona uopće nijr bila konkurentna. Pritom je početkom 1990-ih napravljena velika greška. Plaće su, ukazuje Lindner, naglo porasle. Zbog toga se u istočnonjemačkoj provinciji nisu mogle smjestiti industrijska postrojenja koja bi bila konkurentna. Novije statistike doduše pokazuju da se konkurentnost istoka Njemačke u međuvremenu znatno poboljšala, ali to sada malo kome koristi s ozbirom da industrijske proizvodnje jednostavno nema.

U usporedbi s ostatkom Europe, istok Njemačke - gledano u cjelini - međutim, uopće nije loš. "Tamo je stupanj industrijalizacije još uvijek viši nego u Francuskoj ili Engleskoj", kaže Lindner te dodaje da i u zapadnoj Njemačkoj postoje gospodarski nerazvijene regije: "To je problem njemačke provincije, a ne njemačkog istoka. Pri pomisli na zapadnu Njemačku, na pamet mi padaju ogromne razlike. Moramo se jednostavno naviknuti da u Njemačkoj postoje područja, kao što je Rurska oblast, koja gospodarski slabije napreduju i u kojima je nezaposlenost veća nego u ostatku zemlje."

Pad cijena nekretnina

Te razlike se odražavaju na tržištu nekretnina. Dok u brojnim urbanim i napučenim centrima cijene po kvadratnom metru rastu, u istočnonjemačkoj provinciji one padaju. Na jesenskim dražbama se na tim područjima zemljišta i kuće znaju prodati i za 100 eura po kvadratnom metru.

Für die Verkäufer sind diese Preise nicht so dramatisch, sagt Karhausen. "Viele haben die Immobilie längst abgeschrieben und über die Jahre hinweg verkommen lassen. Einige scheuen die Investitionen, die dringend nötig sind, um die Immobilie wieder nutzbar zu machen." Viele hätten noch den DDR-Standard, manche sogar die Ausstattung aus der Kaiserzeit, so Karhausen.

Direktor jedne aukcijske kuće Ralf Karhausen kaže da za prodavače to nije dramatično: "Mnogi su ionako već odavno bili otpisali takvu nekretninu i pustili je godinama da propada. Neki se boje troškova potrebnih da bi se ona ponovno vratila u funkciju". Mnoge od tih nekretnina su opremljene i uređene još po standardima iz DDR-a, u nekima je čak još i namještaj iz carskog razdoblja, upućuje Karhausen.

Jedan od tih prodavača su ove godine i Njemačke željeznice. U velikom stilu, ali za sitan novac one prodaju cijele kolodvore. Željeznici treba malo prostora jer uglavnom koristi peron za ukrcaj i iskrcaj putnika. Sada ga iznajmljuje od novih vlasnika po unaprijed dogovorenoj cijeni. Prednost za Njemačke željeznice - ne moraju se više brinuti o skupoj sanaciji. To je sada zadaća novog vlasnika.