Nema mjesta panici
9. kolovoza 2011Oglas
Ovih dana vijest ne mogu biti dramatičnije: stalno se ponavlja riječ – panika, ali niti "pad dionica" ne smije nedostajati, isto tako kao ni "svjetska gospodarska kriza". Drugi pak pitaju, prijeti li cijelom svijetu stečaj. Ovo je očito tenutak proroka smaka svijeta. Kriza je posvuda, čuje se na svakom koraku. Međutim, to je pogrešno: Kriza nikada nije prestala. Mi smo je samo potisnuli.
Vratimo se stvarnosti. Ono što se trenutno događa na burzama u svijetu nije slom. Da, istina je, radi se o nekoliko bilijuna dolara koji su uništeni u proteklih nekoliko dana. Ali to nije razlog za paniku. Naime, događa se nešto posve normalno: tržišta se prilagođavaju stvarnosti. Shvatila su da ,nakon prevelikih očekivanja u proteklih nekoliko mjeseci, zapravo ne postoji nikakav gospodarski polet u kakvog su tržišta vjerovala. On je plaćen ogromnim novim zaduženjem svijeta. Ukupan dug u svijetu iznosi nezamislivih 95 bilijuna dolara. U roku od dva desetljeća ukupan svjetski dug se povečao za četiri puta. Ipak, sami pad vrijednosti dionica u posljednjih nekoliko dana ne znači da je na pomolu nova globana kriza.
Hitac upozorenja
Smanjenje boniteta za SAD nije bilo iznenađenje. To se moglo očekivati i bilo je najavljivano. Sjedinjene Države su još uvijek najveće svjetsko gospodarstvo. Međutim, gospodarski div nije uistinu prebrodio nedavnu krizu. Konjunktura tapka u mjestu, a samo dugovi rastu. I to u tolikoj mjeri da najveći vjerovnik SAD-a – Kina – polako gubi živce i strpljenje. Ne mora se biti obožavatelj agencije Standard & Poor’s, ali ostaje nada da je Amerika shvatila ovaj hitac upozorenja i da će se konačno okrenuti održivom gospodarenju. Pri tome najveći problem nije gospodarstvo već duboko posvađani politički tabori u Washingtonu. No doista postoje veći rizici u životu nego uložiti svoj novac u američke državne obveznice.
Ako pogledamo Njemačku, tada cijela slika izgleda drukčije. Gospodarstvo cvjeta, knjige za narudžbe u poduzećima su pune do vrha. U svjetskoj privredi slika nije tako ružičasta. Gospodarstva zemalja koja su na putu postati sile imaju problem sa previše novca u njihovim tržištima. To jača domaću valutu i poskupljuje izvoze, a to je pak kočnica za gospodarski rast. S druge pak strane, gospodarstvo Kine i dalje snažno raste, ali ne može obuzdati svoju inflaciju. Povrh toga, izgrađen je golem višak proizvodnih kapaciteta koje trenutno tek popunjavaju infrastrukturu. Ali kada pukne taj mjehur, pametno je biti dovoljno daleko od epicentra. Jer te će posljedice osjetiti i Njemačka.
Hrabrost za rez
I onda je tu još Europa. Ne, zaista nije lijepo koji se sve pojmovi spominju: kišobran za spašavanje, fondovi za spašavanje, spašavanje na svakom koraku. Sada se osvjećuje da su zemlje poput Grčke i Portugala primljene u klub eura iako su to zemlje koje su daleko od razvijenih industrijskih zemalja. One su unutar svjetskog gospodarstva toliko nevažne da ne mogu napraviti mnogo čak i ako bi bankrotirale. Državni stečaj nije kraj svijeta, ali zato dobra prilika za novi početak.
Što da sada čini običan ulagač? Priključiti se suludoj prodaji vrijednosnica? Prekasno: kao uvijek, trenutak je pogrešan. Ne, sada parola glasi: stisnuti zube i krenuti kroz nevolju. Sigurno će biti burno još nekoliko dana, možda i tjedana. Ali oluja će prestati. Bit će ipak uzbudljivo vidjeti, kako će svijet izgledati nakon oluje.
Autor: Henrik Böhme (al)
Odg. ur.: A. Šubić
Oglas