Nestaje li njemačke industrije?
5. studenoga 2022Baš kao što se na bolan način vidjela ovisnost njemačke industrije od jeftinih energenata iz Rusije, tako se isto već osjetila opasnost biti u tolikoj mjeri ovisni od pogona na Dalekom istoku, prije svega u Kini. I na nedavnom partijskom kongresu KP Kine se vidjelo kako Peking još manje želi bilo politički, bilo gospodarski utjecaj iz inozemstva. Čak i usprkos posve očitim greškama koje čine: opet, ne samo u politici nego i u gospodarstvu – kao što se vidjelo u kineskim mjerama protiv korone koje su se tek svele na blokade i goleme poteškoće u opskrbi dijelovima i njemačkih tvrtki.
Ipak, i u ovom posjetu njemačkoga kancelara Olafa Scholza Kini je mnoštvo najviših predstavnika njemačkih koncerna, od BMW-a i Volkswagena pa do Bayera, BASF ili Mercka. Oni jedva da vide alternativu nego poslovati kao što se do sada poslovalo: „Imamo veoma, veoma unosan posao s Kinom, polovica našeg tržišta je tamo", izjavio je na primjer predsjednik uprave BASF-a, Martin Brudermüller. „Kakav bi to bio rizik za jednu tvrtku kad bi trebao odustati od polovice svog tržišta?"
Jeftini dijelovi i skupi proizvodi
Dosadašnje poslovanje njemačkih tvrtki se moglo svesti u jednostavnu formulu: uvoziti sirovine ili dati proizvoditi dijelove u nekoj zemlji gdje je i radna snaga jeftinija i onda sve u Njemačkoj sklopiti u visokovrijedan proizvod kojeg će se skupo prodati na svjetskom tržištu.
No osim skupe radne snage sad je došao još jedan problem za industrijski prostor Njemačke: sve skuplji energenti, što zapravo znači da se još više toga treba proizvoditi u inozemstvu: „Prostor Njemačke je izložen sve većem pritisku“, konstatira i Jupp Zenzen iz njemačke Industrijske i trgovačke komore (DIHK). To se već vidi jer su i knjige narudžbi sve praznije.
Industrijska proizvodnja u razvijenim zemljama zapadne Europe se već odavno smanjuje, a u tom trendu je – nešto manje, ali zapravo i Njemačka: još 2016. je industrijska proizvodnja činila 22,8% BDP-a ove zemlje, prošle godine je to bilo još samo 20,8% - makar se BDP povećao. No Eric Heymann iz Deutsche Banka vjeruje kako će upravo ova nevolja s energentima biti prekretnica: „Ako ćemo za desetak godina pogledati ovu energetsku krizu, vidjet ćemo da je to početak još brže deindustrijalizacije Njemačke.“
Nema povratka na staro
Urlich Kater iz Dekabanka je također uvjeren: „Tvrtke koje za svoj pogon trebaju mnogo energije i koje sad smanjuju proizvodnju, neće više nikad vratiti razinu proizvodnje kao prije krize.“ Silom prilika će svoju proizvodnju premjestiti u zemlje gdje su energenti povoljniji – bila to čak i Sjeverna Amerika, usprkos trenutno više nego skupom dolaru.
Tu je računica jasna, ali opet tu dolazi dilema: i Njemačka i čitava Europa je shvatila koliko je bolno ovisna o uvozu, od lijekova i farmaceutskih proizvoda pa do čipova i proizvoda visoke tehnologije. Čak i u tekstilnoj industriji su shvatili kako im je preveliki rizik čekati kontejner s robom za sljedeću sezonu koji će možda doći, a možda i neće doći na vrijeme. I na političkoj, baš kao i na razini gospodarstva i urednog poslovanja se čulo kako se proizvodnja treba vratiti u Europu.
Što onda odlučiti? Mnoge male tvrtke koje ne djeluju na globalnoj razini tu uopće nemaju izbor. Povrh toga je tu i proces automatizacije proizvodnje gdje će opstati samo one koje imaju i sredstva za velike investicije – ali s manje radnih mjesta. Mnogo toga više neće moći ostati kako je bilo, a čak i kad je riječ o tržištu Kine, Urlich Kater upozorava kako i ta zemlja želi bitno smanjiti svoj uvoz.
Ni Njemačka nije ono što je nekad bila
Opasnost za industrijski prostor Njemačke leži i u golemim poteškoćama njezine infrastrukture. Jörg Krämer tu upozorava kako se već godinama vidi „erozija kvalitete industrijskog prostora Njemačke“ – i već kronična nesposobnost brzo i učinkovito riješiti probleme: ceste i prometnice su dotrajale, informatička mreža je bolja i u nekim mnogo siromašnijim zemljama, a onda su tu i dalekovodi i naizgled nesavladivi problemi u okretanju održivim izvorima energije. To može i drugačije – to se vidjelo i po brzini kojom Njemačka gradi terminale za ukapljeni plin.
Ali sve to neće vratiti vremena jeftine energije, a cijenu će neminovno platiti male i srednje tvrtke u sektorima gdje se troši mnogo energije, smatra Eric Heymann iz Deutsche Banka: „Prilagodba na novo doba u opskrbi energijom će biti preveliki izazov na kojem će neke tvrtke morati propasti.“
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu