Njemačka i Turska: tko je tu doista ovisan?

Provokacije i neprijateljske izjave turskog predsjednika Erdogana protiv Njemačke su zapravo klasičan primjer fraze kada netko "sječe granu na kojoj sjedi". Mnogi komentatori uporno ponavljaju kako su Njemačka i čitava Europska unija ovisne o Turskoj zbog sporazuma po kojem će Turska zadržati izbjeglice koje bi krenule prema Europi.

Ali već i zbog zatvorenih granica diljem Balkanske rute, to više nije toliko točno kao što je bilo prije. Obratno, Turska osobito nakon pokušaja puča sve dublje pada u gospodarske probleme i Turska je u najvećoj mjeri ovisna o Europi. A u Europi je opet Njemačka uvjerljivo na prvom mjestu po važnosti kao trgovinski partner Turskoj.

Oko deset posto cjelokupnog izvoza Turske odlazi u Njemačku - to je roba u vrijednosti od oko 14 milijardi eura. Slijede Velika Britanija i Irak, ali ako se zbroje i važni turski trgovinski partneri u Europi poput Francuske i Italije, potpuno je jasno da nema nikakvog govora da bi se Turska tek tako "mogla okrenuti prema istoku" i okončati svoju ovisnost o Europi.

Uvoz iz Turske ima alternativu

I kada se pogleda što to Turska uvozi iz Njemačke, također se vidi koliko je ovisna o tim isporukama: to su strojevi, elektrotehnički i kemijski proizvodi nerijetko od specijaliziranih njemačkih tvrtki gdje nipošto nije lako preko noći naći zamjenu na svjetskom tržištu. A obzirom na trenutno povoljan euro i skup dolar, posve sigurno ne po toj cijeni.

Obratno, Njemačka iz Turske prije svega uvozi tekstilne proizvode, što je i inače najvažniji izvozni produkt Turske. Na drugom mjestu i u znatno manjem volumenu su to turski prehrambeni proizvodi koji će se naći kod njemačkih potrošača. Njemačkim uvoznicima ne bi trebalo dugo da nađu alternativu za proizvode iz Turske, kod prehrambenih proizvoda bi izbor mogao biti još veći i cijene povoljnije. Turska ima koristi što je službeno još uvijek "kandidat" za članstvo u EU-u makar su pregovori "zamrznuti". Ali ako turski predsjednik učini i posljednji korak od europskih vrijednosti - na primjer uvede smrtnu kaznu - Europski parlament je već najavio da će i formalno obustaviti postupak. A to znači i prestanak povlastica u trgovinskoj razmjeni.

Dvije brojke zapravo sve govore o odnosima Turske i Njemačke: Njemačka je za Tursku najvažniji trgovinski partner, ali Turska je za njemačke tvrtke tek na 13. mjestu.

Bojkot turista

Osobitost njemačko-turskih gospodarskih odnosa je i čitavo mnoštvo podružnica njemačkih tvrtki u Turskoj. Riječ je o preko 6.000 poduzeća koja u Turskoj rade ili kao filijale ili kao samostalne tvrtke u partnerskom odnosu s nekom njemačkom tvrtkom. To je naravno povezano s brojnim Turcima koji žive u Njemačkoj i koji imaju veze i u jednoj i u drugoj zemlji, ali i Erdogan se mora zamisliti nad činjenicom koliko je to radnih mjesta u Turskoj koja su direktno i neposredno ovisna o Njemačkoj.

Bučne prijetnje Ankare kako će se "okrenuti na istok" vezane su i s jednom drugom gospodarskom kategorijom: Turska kronično mnogo više uvozi nego izvozi, a razmjena s "istočnim" zemljama poput Kine ili Rusije je upravo drastično loša za Tursku. Ali trgovinski deficit ima s gotovo svim zemljama i naravno s Njemačkom, što djelomice pokušava nadoknaditi razvojem i prihodima od turizma.

I tu su njemački turisti na prvom mjestu koji čine oko 15% stranih gostiju u Turskoj - ali njihov broj rapidno opada. Tijekom 2016. se broj stranih turista u Turskoj smanjio za trećinu i makar se i u turskim ljetovalištima sada raduju "istočnim" gostima, njih nema niti izdaleka toliko da bi nadoknadili taj gubitak.

Kada je riječ o turizmu, turski ugostitelji su prestali čak i tješiti same sebe da će ove godine biti bolje. Zbog političke i gospodarske neizvjesnosti je posve jasno da će biti još lošije od 2016. Njemačka agencija za istraživanje tržišta GfK je objavila da do sada ima 58% manje knjiženja ljetovanja u Turskoj nego što je bilo u ionako lošoj prošloj godini.

Turizam je tek ilustracija općeg nepovjerenja

A razlog tome nisu samo terorizam i nesigurno političko okružje nakon pokušaja puča, nego i neprijateljske izjave turskih političara protiv Njemačke nipošto nisu reklama da se tamo provede odmor, upozorava stručnjak za turistička kretanja Torsten Kirstges u listu Osnabrücker Zeitung.

No i turizam je tek ilustracija kako čitavom turskom gospodarstvu u posljednjim mjesecima ide sve lošije. Ta je zemlja dugo bilježila gospodarski rast od preko 7% s kakvim bi i jedna Kina bila više nego zadovoljna. Ali od toga rasta više nema niti traga: stopa je ispadala sve niža da bi u trećem kvartalu 2016. pala i ispod nule, dakle gospodarstvo se počelo smanjivati.

Baš kao i turisti, i financijsko tržište je postalo nepovjerljivo prema Turskoj, a to je osjetila i turska valuta. Od pokušaja puča je turska lira izgubila oko 30% svoje vrijednosti, a inflacija je narasla na gotovo 9%. Tu je već i nezaposlenost koja je narasla na 10%, a agencije za procjenu kreditnih sposobnosti zemalja redom spuštaju rejting Turskoj (nedavno ju je Fitch spustio na BB+, što je već zemlja visokog rizika za ulaganja) ili najavljuju da će to skoro učiniti.

Njemačke tvrtke su još u Turskoj, ali...

I te agencije ističu da u Turskoj nakon puča ne vlada samo politička nesigurnost, nego i pravna i nesigurnost planiranja. Predsjednik Erdogan je dao zatvoriti na tisuće svojih protivnika, a na njihovo mjesto su često došle osobe vjerne režimu, ali skromne stručnosti - i gladne mita i potkupljivanja, upozoravaju i agencije za procjenu kreditne sposobnosti.

Volker Treier je na čelu odjela za vanjsku trgovinu Njemačke industrijske i trgovinske komore i on također konstatira: "Privredi ide loše za turske odnose", kaže za list Die Presse. Ako se još pogoršaju trgovinski odnosi, onda bi i ova trenutna i razmjerna gospodarska stabilnost mogla biti "tek zatišje pred oluju". A ako Ankara želi naći rješenje za svoje gospodarske probleme, onda će upravo Njemačka nužno imati odlučujuću ulogu. Ali trenutno i investitori radije čekaju što će se dogoditi.

"Njemačke tvrtke doduše ne napuštaju Tursku, ali niti ne ulažu u nove projekte", konstatiraju u Komori. Ali za zemlju koja je toliko ovisna o gospodarskom rastu je već i ova suzdržanost dovoljno loša. A ako turski predsjednik Erdogan i dalje otvoreno vrijeđa i psuje Njemačku, onda bi Turskoj i najvažniji trgovinski partner doista mogao početi okretati leđa.