Od gastarbajterskog djeteta do sveučilišnog profesora

Prije nekog vremena, sveučilišni profesor Ahmet Toprak je dao jedan radio intervju. Nakon razgovora u studio je nazvala jedna slušateljica koja je pod svaku cijenu htjela popričati s Toprakom. Razlog: dotična slušateljica je u osamdesetima bila Toprakova učiteljica u osnovnoj školi i nikako nije mogla vjerovati da je dijete turskih gastarbajtera kojem je tada predavala danas sveučilišni profesor.

„Greška u sustavu“

Bivša učiteljica nije vjerovala da se radi o istom Ahmetu Topraku i uporno je tvrdila da se radi o "grešci u sustavu". No"greška u sustavu" već sedam godina sjedi u uredu Sveučilišta u Dortmundu i na vratima njegovog ureda stoji: profesor pedagogije. Sa svojih 43 godina, Toprak je relativno mlad za jednog sveučilišnog profesora, kada se uzimaju u obzir svi profesori na njemačkim visokoškolskim ustanovama. U usporedbi s ostalih oko 5.000 profesora s useljeničkim porijeklom, koliko ih djeluje u Njemačkoj, Toprak ne iskače po starosti.

No prema jednoj znanstvenoj studiji koja se bavila profesorima iz useljeničkih obitelji, građani Njemačke stranog porijekla još uvijek teško dolaze do najviših ljestvica akademske karijere. "Preuzeti katedru za jedno dijete turskih useljenika je još uvijek apsolutna iznimka", kaže Ayla Neusel sa Sveučilišta u Kasselu i voditeljica gore navedene studije.

Neobična karijera

Ni Toprak dugi niz godina nije vjerovao da bi jednog dana mogao postati profesor. Kada je sa deset godina došao roditeljima u Njemačku, čekala ga je tipična "karijera" gastarbajterskog djeteta. Za upis u gimnaziju nije imao nikakvih izgleda, u općoj srednjoj školi nastavnici se nisu previše bavili djecom iz gastarbajterskih obitelji. Ionako je opći društveni konsenzus bio taj da će se gastarbajteri, kako i sam pojam sugerira (Gast=gost, Arbeiter=radnik), ubrzo vratiti kućama. Ahmet se doduše vratio u Tursku ali je njegova karijera bila drugačija. Umjesto da prihvati ponudu za naobrazbu u Fordovom pogonu u Kölnu (tada san svakog gastarbajtera), Ahmet se vratio u Tursku kako bi nadoknadio maturu i tako stvorio uvjete za upis na fakultet.

Ohrabrenje drugima

U Ankari je počeo studirati anglistiku, no nakon jednog semestra se seli natrag u Njemačku i preko sveučilišta u Bonnu i Regensburgu dolazi do katedre profesora u Dortmundu gdje je odabran među 109 konkurenata. No nakon studija je prvo radio kao socijalni radnik. Na nastavak akademske karijere, Topraka je nagovorio jedan hamburški profesor koji je prepoznao talent mladog akademca. Profesor Toprak i danas često svojim studentima govori o dvojbama s kojima se kao dijete useljenika susretao na svom akademskom putu. I time pomaže ostalim studentima koji se sada nalaze u istoj situaciji kao i on sam prije nekoliko godina.