Opet o Schengenu – prijetnje i opasnost slobodnom putovanju?

Putovanja unutar Europe i Šengenskog prostora bez graničnih kontrola – to je građanima postalo normalno. Već godinama građani EU-a prelaze granice bez kontrola, bilo da se radi odlasku na praznike, službenim i poslovnim putovanjima ili tegljačima i profesionalnim vozačima koji redovito prelaze granice. Međutim, sloboda kretanja bez graničnih kontrola ovih dana se našla na kušnji, a rasprava o graničnim kontrolama ponovno se rasplamsala.

Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy otvoreno je govorio o napuštanju šengenske zone i time izazvao čuđenje ne samo u Njemačkoj već i u svim ostalim zemljama EU-a. Luksemburški ministar vanjskih poslova Jean Asselborn Sarkozyjev nastup ocijenio je populističkom i anti-europskom prijetnjom. I premda su Sarkozyjeve izjave „pale“ u okviru preizborne kampanje i vlada u Parizu vrlo vjerojatno neće napustiti šengensku zonu, izjave francuskog predsjednika pokazuju da postoji ozbiljna prijetnja da se Europa vrati u svoje stare okvire. Postoji ozbiljna opasnost da se Šengenski ugovor razvodni i njegove odredbe ublaže.

Sarkozyeva predizborna galama

U Francuskoj je počela vruća faza kampanje za izbor predsjednika. Nicolas Sarkozy koji želi još jedan mandat i mora se potruditi kako bi smanjio prednost svojeg socijalističkog suparnika Francoisa Hollandea, koji u anketama vodi. Pri tome se Sarkozy oslanja na stare metode. Želi se pokazati kao čovjek čvrste ruke po pitanjima politike prema strancima, želi zaustaviti useljavanje i prema potrebi zatvoriti granice Francuske. „Ne smijemo prihvatiti Europu koja je propusna kao sito“, poručio je Sarkozy proteklog vikenda na predizbornom skupu u gradu Villepinte. Namjere francuskog predsjednika su temeljna reforma Šengenskog ugovora – primjerice isključiti države u kojima su granične kontrole loše. Zaprijetio je da ukoliko se ugovor u roku od godine dana nakon njegova reizbora ne obnovi, tada će zatvoriti francuske granice, odnosno ponovno uvesti granične kontrole, ili čak napusititi "Schengen", no za to je potrebno mijenjati Europske ugovore upozoravaju iz Europske komisije.

Koliko ove Sarkozyjeve riječi možda zvučale populistički, ovo nije jedini slučaj niti je prvi put. Prije godinu dana Sarkozy se zajedno s tadašnjim talijanskim premijerom Silviom Berlusconijem zalagao za pooštravanje šengenskih pravila.

Francuska je već jednom uvela granične kontrole

Francusko-talijanska rasprava izazvana je dolaskom većeg broja migranata iz Tunisa. U toj zemlji je prije godinu dana počelo arapsko proljeće. Tada je na tisuće izbjeglica stizalo na talijanski otok Lampeduzu. Tadašnji premijer Berlusconi je zatražio da se tražitleji azila podjednako rasporede po svim zemljama Europske unije. Europsko pravo predviđa da migranti moraju predati zahtjev za azil u zemlji u kojoj su po prvi puta stupili na europsko tlo. Budući druge članice Unije nisu popustile, Berlusconi je iskoristio trik: izbjeglicama je dao šestomjesečnu dozvolu boravka kojom su mogli slobodno putovati Europom. To je pak razbjesnilo Francusku, jer većina Tunižana je htjela upravo u tu zemlju. Sarkozy je jednostavno odlučio kratkoročno uvesti granične kontrole na granici s Italijom.

Europska komisija je to prepoznala kao jasno kršenje šengenskog ugovora, no ipak je ublažila svoju kritiku navodeći da Pariz može provoditi samo povremene, ali ne i stalne granične kontrole. Unatoč tome, kao posljednica svega razvila se europska rasprava o reformi šengenskog ugovora, koja traje sve do danas.

Danska također

Tako je i Danska prije godinu dana počela razmišljati o uvođenju graničnih kontrola. Danski parlament je usred ljetnih praznika 2011. godine galsao za uvođenje novih i stalnih carinskih kontrola na granicama s Njemačkom i Švedskom. Tadašnja desnokonzervativna manjinska vlada namjeravala je uvesti trajne granične kontrole, što je bilo suprotno Šengenskom ugovoru. Vodeća snaga za ovaj korak bila je desnopopulistička danska Narodna stranka koja je svojim glasovima vladi Larsa Lokkea Rasmussena omogućavala da se uopće održava na životu. Danci su svoj prijedlog za uvođenje graničnih kontrola obrazlagali suzbijanjem međunarodnog kriminala. Rasmussen je carinskim kontrolama htio razotrkiti i spriječiti krijumčarenje drogama i oružjem. Budući da je ovaj zahtjev od samog početka naišao na oštre kritike susjednih zemalja, Kopenhagen je najavio samo povremene kontrole i uveo na granicama 30 carinika, kako većina putnika uopće ne bi primjetila da se provode kontrole. Nakon dodatnih pritisaka europskih partnera i nakon nedavnih parlamentarnih izbora u Danskoj na kojima su pobijedili socijaldemokrati, nova vlada se izjasnila protiv graničkih kontrola, ali ova tema se i dalje nalazi dnevnom redu europske politike.

Virtualne kontrole i na nizozemskim grancama

Za svoje granice počeli su se brinuti i Nizozemci. Početkom 2012. godine uveli su na 15 velikih graničnih prijelaza prema Njemačkoj i Belgiji automatski sustav nadzora. Kamere snimaju sva vozila koja ulaze u Nizozemsku i uspoređuju ih s popisom sumnjivih automobila. Ukoliko kompjutor prepozna nepravilnosti, tada policija zaustavlja vozača. I u ovom graničnom projektu desni populisti imaju svoj udio. Nizozemska vlada Marka Ruttea nema vlastitu većinu pa je ovisna o potpori „Stranke za slobodu“ Gerta Wildersa, uz odgovoraje ustupke.

Naime, upravo Nizozemci blokiraju ulazak Bugarske i Rumunjske u Šengenski prostor. Obje zemlje koje su članice EU-a od 2007. godine, nisu ušle u "Schengen" zbog nedostataka u pravosuđu te zbog manjkave borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala. Od travnja 2011. godine ove dvije zemlje formalno ispunjavaju sve uvjete, ali Nizozemska ne vjeruje da vlade u Sofiji i Bukureštu imaju sve probleme pod nadzorom.

Bugarska i Rumunjska na čekanju za Schengen

I tako već godinu dana Europska unija raspravlja o ulasku Bugarske i Rumunjske u šengenski prostor. U središtu svega nalazi se kompromisni prijedlog Njemačke i Francuske prema kojem bi se najprije otvorile granice za zračni i pomorski promet, a nešto kasnije granice na kopnu. Na svakom summitu EU-a Bugarska i Rumunjska dobivaju odgovor da će se odluka donijeti na idućem sastanku na vrhu. Posljednji put tema je bila na dnevnom redu na summitu u ožujku, ali šefovi država i vlada odgodili su ovu temu za sastanak u rujnu.

Vrlo zorno ovaj sučaj Bugarske i Rumunjske pokazuje koliko je daleko otišla rasprava o šengenskom ugovoru. Jednostrane incijative Danske, Nizozemske i Francuske zasigurno nisu od pomoći. Povjerenica za unutarnje poslove Cecilia Malmström želi provesti temeljne reforme Šengenskog ugovora. Ona želi zabraniti članicama da samostalno uvode granične kontrole. Na to prvo mora pristati Bruxelles. Jedino u iznimnim i hitnim slučajevima, primjerice nakon terorističkog napada, članice bi same mogle zatvoriti svoje granice – ali i to samo na najviše pet dana.

Schengen – zaštitni znak Europske unije

Mnoge države, među njima i Njemačka, prijedlog povjerenice Malmström ocijenjuju kao napad na svoju suverenost i žele proširiti granične konrole u kriznim situacijama. Ukoliko jedna zemlja nije u stanju zaštiti svoje vanjske granice EU-a od izbjeglica, tada su druge članice obavezne uvesti kontrole izlaska iz tih zemlje prema drugim članicama EU-a. Natezanja i nadmudrivanja oko ove teme se nastavljaju. Na koncu luksemburški ministar vanjskih poslova Asselborn smatra da napad na Schengen predstavlja gaženje središnjeg i za sve vidljivijeg simbola europske integracije. Šengenski ugovor je zaštitni znak Europske unije.

Autor: Alen Legović, Bruxelles

Od. ured.: Snježana Kobešćak