Orban se okreće kako vjetar puše

Prošla su vremena kada su nacionalno-konzervativnog premijera Mađarske, kada bi skrušeno stizao u Bruxelles, u šali pozdravljali kao "diktatora". Viktor Orban ne privlači trenutno pažnju javnosti zakonima o medijima koji nisu u skladu s pravilima EU-a, svojom reformom pravosuđa ili čak pozivom na ponovno uvođenje smrtne kazne. Više mu se ne prijeti ni pokretanjem postupka zbog povrede ugovora na kojima počiva EU u pokušaju da ga se urazumi.

Viktor Orban sada sam podsjeća na dogovorena pravila: on se proglašava zaštitnikom Dablinskog sporazuma, zajedničke politike prema tražiteljima azila u EU-u i uzdignute glave putuje u Bruxelles. Ograda koju je podigao prema Srbiji štiti vanjsku granicu EU-a, a ona prema Hrvatskoj štiti prostor Šengena. U Mađarsku mogu ući samo izbjeglice koje se odmah registriraju i podnesu zahtjev za dobivanje azila u toj zemlji - baš kao što je i predviđeno propisima.

Ipak, nije uvijek bilo tako. Kao i druge članice EU-a i Mađarska je sve donedavno propuštala izbjeglice da samo prođu kroz tu zemlju. Obrat je nastupio kada je Viktor Orban u promjeni prepoznao politički cilj i slično vjetrenjači promijenio svoje mišljenje. On je dobro znao da će podizanje ograde na granici Mađarske izazvati probleme s velikim brojem izbjeglica koje će ostati blokirane u balkanskim državama. Orban od toga samo profitira.

Kukavičje jaje

Na unutarnjopolitičkoj sceni na taj način je zaustavio rast popularnosti desno-radikalne oporbe iz stranke Jobbik, koja je druga po veličini politička snaga u Mađarskoj. Stranka Fidesz se podizanjem ograde prikazala kao spasilac vrijednosti mađarskog društva, kao stranka koja čvrsto drži vlast u svojim rukama.

Orban je ovim šahovskim potezom ojačao i nacionalno-konzervativnu oporbu u susjednoj Hrvatskoj, gdje se bliže izbori i gdje još uvijek vladaju socijaldemokrati. Ono što je perfidno u ovom taktičkom potezu je to što se takva politika vodi preko leđa izbjeglica koje stižu iz područja zahvaćenih ratom. Da je Orban usuglasio svoje poteze s partnerima u EU-u, onda ne bi izbila kriza ovolikih razmjera. Naime, bolju zaštitu vanjskih granica želi i njemačka kancelarka Angela Merkel.

Sigurno je da ni Merkel ne postupa baš uvijek diplomatski. Odlukom da uzme u zaštitu izbjeglice iz Sirije iznenadila je brojne europske vođe i samo pojačala val ljudi koji pristižu. Ona se mora suočiti i sa činjenicom da je godinama ignorirala pozive Europskog parlamenta i Europske komisije koji su tražili reformu Sporazuma iz Dublina. Baš kao i brojne druge članice EU-a, Njemačka je odbacivala načelo solidarnosti kada je riječ o politici prema tražiteljima azila.

EU je tako sam sebi podmetnuo kukavičje jaje i sada svi moraju snositi posljedice zbog toga. Važeće pravilo da izbjeglice zahtjev za azil podnose u državi EU-a u koju prvo kroče je očito neizvedivo. Umjesto toga, izbjeglice se moraju pravedno rasporediti. To moraju uvidjeti prvenstveno "tvrdoglavci" unutar EU-a, vođe takozvane Višegradske grupe. Mađarska, Češka, Slovačka i Poljska usred krize jednostavno gledaju okreću glavu od problema.