Rasizam već 'normalan' u Mađarskoj

Čak i neki desno nastrojeni mediji u Mađarskoj su bili zaprepašteni: "Nikad prije nismo toliko mrzili strance" naslov je na portalu mandiner.hu, jednom od vodećih među zastupnicima konzervativne političke opcije. Povod je bio rezultat ispitivanja budimpeštanskog instituta za istraživanje javnog mnijenja Tarki o mržnji prema strancima i rasizmu i koji je pokazao da ksenofobija u Mađarskoj još nikad nije bila toliko raširena od raspada komunizma. Osim netrpeljivosti prema Arapima Mađari su osobito odbojni prema Romima: više od 80 posto upitanih ima loše mišljenje o njima.

Nekoliko dana nakon što je objavljeno ispitivanje je došao i svojevrsni dokaz tih rezultata kad je završen sudski proces u slučaju serije ubojstava Roma u Mađarskoj. Prošlog tjedna je budimpeštanski žalbeni sud potvrdio teške presude protiv ubojica Roma koje su u prvoj instanci izrečene u kolovozu 2013.

Riječ je o besprimjernom zločinu u mađarskoj poslijeratnoj povijesti: jedna skupina desničarskih terorista je 2008. i 2009. ustrijelila šestero Roma i 55 ljudi, također gotovo sve Roma, ranila i neke od njih teško. Tri optužena su u kolovozu 2013. u prvoj instanci osuđeni na doživotni zatvor bez mogućnosti prijevremenog puštanja na slobodu, a jedan suučesnik je osuđen na 13 godina zatvora. Žalbeni sud je sada potvrdio te presude, ali osobito je zanimljiva reakcija mađarske javnosti: jer, to zvjersko ubojstvo jedva da javnost uopće i zanima.

Pravomoćna je pritom dosad samo presuda protiv sudionika u zločinu Istvána Csontosa koji je bio vozač počiniteljima prilikom posljednjih dviju ubojstava u travnju i kolovozu 2009. Trojica optuženih za ubojstva su odmah nakon izricanja presuda uložili žalbu u mađarskom Vrhovnom sudu. No taj sud neće promijeniti presudu, već samo provjeriti da li je bilo proceduralnih grešaka u nižim instancama i nije vjerojatno da će žalba biti prihvaćena.

Nezainteresiranost i okretanje udesno

Nezainteresiranost javnosti za ubojstva Roma je pokazatelj općeg političkog razvoja u Mađarskoj: ekstremno desna, praktično neonacistička stranka Jobbik prema posljednjim ispitivanjima birača, uživa podršku 28 posto birača što je tek 2% manje od vladajuće stranke Fidesz premijera Viktora Orbána. A on pad popularnosti vlastite stranke i uspon Jobbika već dugo pokušava zaustaviti tako što i on zagovara politička rješenja sa samog desnog ruba političkog spektra – ali očito neuspješno. Većina mađarskih politologa se slaže u tome da je Orbán na taj način samo dodatno ojačao desne ekstremiste.

Ali su Orbánovi predstavnici u vladi doprinijeli i široko rasprostranjenoj ravnodušnosti prema žrtvama serije ubojstava Roma. Još nije bilo nikakve javne komemoracije za žrtve gdje bi bili prisutni i predstavnici države ili vlade, a tek nakon snažnog pritiska organizacija za ljudska prava su preživjeli i obitelji poginulih žrtava prošle godine dobili tek sitnu novčanu odštetu.

Pritom je, slično kao i kod serije ubojstava neonacističkih terorista skupine NSU u Njemačkoj, posve očito da je bilo ozbiljnih i velikih grešaka istražitelja i državnih tijela. Da su istražitelji radili svoj posao kako treba i tajne službe proslijedile svoje informacije o ubojicama Roma, dva posljednja ubojstva u travnju i kolovozu 2009. su se možda mogla spriječiti. To čak nije bila niti greška niti vlade Orbana, nego su se ubojstva dogodila u doba socijaldemokratskog premijera Ferenca Gyurcsányja koji se također nikad nije ispričao žrtvama zbog propusta.

Mnogo toga još nejasno

Liberalni političar Jozsef Gulyas smatra kako je još mnogo pitanja otvoreno kada je riječ o tim ubojstvima. On je bio član parlamentarnog istražnog povjerenstva za ta ubojstva Roma i zajedno sa skupinom građanskih aktivista se brine o preživjelima serije ubojstava i obiteljima ubijenih. „Postojao je najmanje još jedan suučesnik tih ubojstava i vjerojatno i pomagači o kojima ništa ne znamo“, uvjeren je taj političar. "Nadležna tijela nisu još dala nikakav odgovor na ta pitanja."

Preživjeli serije ubojstava Roma i njihove obitelji danas žive skoro svi u velikom siromaštvu i stoga si nisu mogli niti priuštiti da prošlog petka krenu na put i budu prisutni na izricanju presude u glavnom gradu Mađarske. Država im također nije ponudila bilo kakvu mogućnost organiziranog prijevoza.

Tako ni Krisztián Rontó nije imao prilike otići u Budimpeštu. Bilo mu je 19 godina kad je jedan od ubojica 15. prosinca 2008. godine pucao u njega sa udaljenosti od 70 metara iz precizne puške velikog kalibra i pogodio ga u području zdjelice. Krisztián Rontó je jedva preživio, ali će do kraja života ostati invalid.

On se nada da se neće promijenit oštra presuda ubojicama. Jedino misli kako je i njihov vozač trebao dobiti kaznu od najmanje 20 godina zatvora. Krisztián Rontó nikad neće shvatiti što je učinio ubojicama: „Otkud im pravo da sude o životu drugih?“, pita on. „Otkud im pravo da odluče tko se ubraja među Rome i zbog toga mora umrijeti?!“