Ostaci rata ugrožavaju afganistanske civile

"Nekada me je bilo sram", priča ozbiljno Rahmat Merzayee. "Kada bi mi na ulici u susret došla neka djevojka, poželio bih da me proguta zemlja." Nakratko zastaje. A onda njegove plave oči veselo zabljesnu. "Naučio sam živjeti sa svojom invalidnošću. Moj posao mi je vratio samopouzdanje." Rahmat je imao samo devet godina kada je izgubio obje noge. Nagazio je na minu dok se igrao. Samo jedan trenutak nepažnje zauvijek je promijenio njegov život. Mora nositi proteze i može se kretati samo uz pomoć pomagala. Ipak, ne odustaje.

Danas je Rahmat programski menađer afganistanske organizacije Afghan Landmines Survivors Organization (ALSO) i aktivni član skupine Ban Advocates koja se na konferencijama diljem svijeta zauzima za potporu preživjelima u nesrećama koje su prouzročila eksplozivna sredstva zaostala iz rata. Rahmat tako ima priliku pomagati drugim žrtvama i zauzimati se za njih. A jedno mu je posebno važno. I pored sve žurbe, NATO ne bi smio zaboraviti da ne može jednostavno ostaviti za sobom eksplozivne ostatke rata."Kada su se sovjetske snage 1989. godine povukle, ostavile su zemlju zasijanu minama.", pojašnjava Rahmat. To je do danas na tisuće ljudi stajalo njihovih ruku i nogu. "Hoće li sada NATO počiniti istu pogrešku?"

Ukloniti zaostala eksplozivna sredstva

Afganistan ne samo da je minama najkontaminiranija zemlja svijeta, već je i zemlja s najvećim brojem žrtava od mina na svijetu. Nove tisuće kvadratnih kilometara su u međuvremenu zagađene eksplozivnim ostacima rata iz ISAF-ovih operacija. Prema izvještaju UN-ove misije u Afganistanu UNAMA, u prvih šest mjeseci 2014. godine je u usporedbi s prošlom godinom zabilježen rast broja civilnih žrtava od zaostalih ratnih eksplozivnih sredstava za 14 posto. Posebno je šokantan podatak da se uglavnom radi o djeci. "Često djeca za eksplozivna sredstva misle da su metal koji mogu prodati. A onda iznenada začuju snažan prasak", kaže Rahmat.

Stoga je još važnije da NATO preuzme odgovornost. Rahmatova skupina Ban Advocates pripada međunarodnoj udruzi hendikepiranih (Hendicap International), organizaciji koja se zauzima za invalidne osobe. Camille Gosselin iz udruge Handicap International zatražila je da se NATO na konferenciji u Walesu pozabavi i ovom temom. Konferencija bi se osim povlačenjem trebala baviti i onim što nakon toga ostaje. "Molim sve države članice ISAF-a da objave informacije o eksplozivnim sredstvima koja su zaostala od rata", zatražila je Gosselin. "Što se tiče sve većeg broja civila koji stradaju, njihova je obveza javno obilježiti sva mjesta koja su zagađena minama, ukloniti mine i provesti programe kako bi stvorili dodatnu svijest o rizicima od mina a da bi se izbjegle nove žrtve." Osim toga, Gosselin se nada da će NATO-ova konferencija biti prilika da se najavi nova financijska pomoć za Afganistan.

Nova prilika

Jer donatori se sve više povlače iz projekata u Afganistanu. To je prije svega povezano s povlačenjem snaga, ali i s nesigurnom političkom situacijom u Afganistanu zbog izbora. Prije samo nekoliko dana Rahmat je dobio odbijenicu za nastavak velikog projekta za ALSO. "To je vrlo frustrirajuće", kaže on. Njegova pomagala za hodanje naslonjena su na njegovu sjedalicu. Smiješi se: "Moj posao mi daje snagu". On uživa u tome da ljudima koji su u sličnoj situaciji kao i on udahne novu hrabrost. Priča kako je kao dijete poslan u Njemačku u organizaciju za pomoć u ratu i miru Friedensdorf International u Oberhausenu. "Kada sam izgubio noge pružena mi je pomoć i prilika da počnem iznova." I baš takvu priliku on sada želi dati drugima.

Za manje od četiri mjeseca NATO će napustiti Afganistan. Do tada bi trebalo ukloniti sva minska sredstva zaostala od rata te urediti sve karte i minski zagađene prostore, zatražio je Rahmat, ali i organizacija Handicap International. "Ne bi se trebalo dogoditi da stasa još jedna generacija žrtava mina", kaže odlučno Rahmat.