Pet etapa rusko-turskih odnosa

U ponedjeljak (10.10.) ruski predsjednik Vladimir Putin putuje u Tursku. Donedavno je takvo putovanje bilo nezamislivo. Između studenog prošle i lipnja ove godine, između Ankare i Moskve vladao je hladni rat. Turska i post-sovjetska Rusija su svoj odnos uspješno gradile tijekom dugog razdoblja. Evo kako je to bilo u proteklih 25 godina.

1. Kraj Sovjetskog Saveza i sitni trgovci

Približavanje post-sovjetske Rusije i Turske je išlo brzo. Jeftina odjeća iz Turske osvojila je rusko tržište zahvaljujući brojnim sitnim trgovcima. Potražnja za modom zapadnog izgleda u Rusiji je bila velika. Pored toga, turske tvrtke su brzo pronašle mjesto u ruskoj građevinskoj industriji. Tu je i sporazum (1997.) o isporuci plina preko plinovoda Plavi tok.

2. Zlatno doba prijateljstva i suradnje

Na najvišoj političkoj razini, odnosi su intenzivirani kasnije – dolaskom Putina 2000. i Erdogana u Turskoj 2003. godine. Odnosi dvojice lidera su dugi niz godina bili bliski i prijateljski. Tijekom ovog razdoblja obim trgovinske razmjene između dvije zemlje je nekoliko puta porastao, uključujući i plin.

3. Krim i Turski tok

Ali, 2014. je bila izazovna godina. Na aneksiju Krima od strane Rusije, Turska je prema van reagirala opušteno, mada se Turci brinu za Tatare koji žive na tom poluotoku. Ali izgleda da je to sve ipak dobro prošlo. Najbolji dokaz je izjava 1. prosinca 2014. godine u kojoj Moskva i Ankara najavljuju izgradnju Turskog toka, novog plinovoda od Rusije preko Crnog mora do Turske. Namjera je bila da se zamijeni propali projekt Južni tok.

4. Priznavanje genocida nad Armencima i Su-24

Ali pregovori o izgradnji Turskog toka su se odužili. Porasle su napetosti, između ostalog i zbog sukoba između Armenije i Azerbajdžana oko enklave Gorski Karabah. To što je ruski predsjednik priznao genocid nad Armencima koji su Turci počinili tijekom Prvog svjetskog rata, za Ankaru je bio težak udarac. Erdogan je potom Moskvu podsjetio na Krim i prisilno raseljavanje čitavih naroda za vrijeme Staljina.

Međutim, za Erdogana je najneugodnije bilo rusko miješanje u građanski rat u Siriji, gdje Ankara već godinama, neuspješno slijedi potpuno različite ciljeve u odnosu na Moskvu. Turska želi srušiti Asada, Rusija ga podržava.

24. studenog 2015. godine, došlo je do incidenta koji je drastično pogoršao odnose. Turska vojska oborila je ruski vojni zrakoplov Su-24. Prema različitim izvorima avion je bio ili na granici između Sirije i Turske ili se, kako je rečeno u Ankari, već nalazio u turskom zračnom prostoru. Odgovor Moskve su bile sveobuhvatne sankcije: zabrana uvoza turskih poljoprivrednih proizvoda, vize za Turke, zamrzavanje gospodarskih projekata, kraj zajedničkih kulturnih inicijativa i odlazak ruskih studenata iz Turske. Ali, obje strane je najteže pogodilo to što je Kremlj Rusima zabranio turističke paket-aranžmane u Turskoj.

5. Isprika i ponovno približavanje

Erdogan je u lipnju ove godine Putinu napisao pismo u kojem se ispričao zbog obaranja zrakoplova. Turski predsjednik je istaknuo kako Rusija ostaje "prijatelj" i "strateški partner" te kako želi ponovno poboljšanje bilateralnih odnosa. Putin je potom ukinuo zabranu prodaje aranžmana za Tursku. I druge sankcije bi postupno trebale biti ukinute.

Međutim, sastanak Erdogana i Putina u kolovozu ove godine u Sankt Peterburgu, je doduše pokazao kako su obje strane spremne na približavanje, ali ne da žele kompromise u vezi sa svojim vanjskopolitičkim stavovima: tema Sirija je jednostavno isključena iz razgovora. Dogovoren je nastavak pregovora o izgradnji turskog toka i nuklearne elektrane ruskog tipa u Akuju, kao i stvaranje zone slobodne trgovine. Ipak, suradnja između Turske i Rusije još nije na nekadašnjoj razini.