Pravomoćna presuda bivšoj tajnici koncentracijskog logora

Imala je 18 godina kada je počela raditi kao stenodaktilografkinja u njemačkom koncentracijskom logoru Stutthof kod Gdanjska u Poljskoj. Je li Irmgard Furchner bila suodgovorna za užase koji su se događali ispred njezinog prozora? O tom pitanju je sada odlučio Savezni vrhovni sud (BGH).

U utorak (20.8.) je najviši sud u Njemačkoj potvrdio raniju presudu protiv sada 99-godišnje Irmgard Furchner Bivša tajnica tom je presudom u prosincu 2022. bila osuđena na dvije godine zatvora uvjetno zbog suučesništva u ubojstvu u 10.505 slučajeva i pokušaju ubojstva u pet slučajeva.

BGH: bivša tajnica snosi suodgovornost

BGH je odbio reviziju koju su odvjetnici Irmgard Furchner podnijeli protiv presude Zemaljskog suda u Itzehoeu. Suci smatraju dokazanim da je Furchner kao tajnica zapovjednika logora Paula Wernera Hoppea dala ključan doprinos funkcioniranju koncentracijskog logora. Svojim radom, prema mišljenju BGH-a, snosila je suodgovornost za sustavno ubijanje zatvorenika.

Procjenjuje se da je u njemačkom koncentracijskom logoru Stutthof život izgubilo više od 60.000 ljudi, među njima židovski zatvorenici, poljski partizani i sovjetski ratni zarobljenici.

Odvjetnici optužene su tvrdili da ona nije bila svjesna da je dio ubilačkog aparata. Svoj je posao doživljavala kao "običan tajnički posao". Također, tvrdili su da se nije moglo dokazati njezino konkretno suučesništvo u ubojstvima, jer nije bilo jasno koje je naredbe i dopise konkretno tipkala.

U "kontrolnoj točki" koncentracijskog logora

Međutim, BGH je slijedio argumentaciju Saveznog državnog odvjetništva. Sud je odbacio tvrdnju da je njezin rad imao samo svakodnevni karakter. Ona je imala "pozitivno znanje o kriminalnim djelima glavnih počinitelja koje je podržavala" i "unatoč tome se svojim radom solidarizirala s njima".

Ili, kako je to formulirao državni odvjetnik Udo Weiß: Irmgard Furchner sjedila je izravno i dobrovoljno u "kontrolnoj točki" koncentracijskog logora.

Na pitanje treba li žena u ovako visokoj starosnoj dobi biti osuđena, sutkinja BGH-a je izjavila: "Zakon je jasan: ubojstvo ne zastarijeva." To vrijedi i za pomaganje u ubojstvu.

I odvjetnici 23 sporednih tužitelja pozdravili su presudu. Neki od njih su već preminuli. U početku je 30 sporednih tužitelja, uključujući preživjele iz logora iz Poljske i Izraela, pristupilo tužbi u Itzehoeu.

Njegovim klijentima nije bilo stalo do osvete, rekao je odvjetnik Onur Özata u intervjuu za Deutsche Welle. Zbog pogrešnog sudskog pristupa desecima tisuća počinitelja omogućeno je da neometano nastave živjeti svoje živote. Presuda BGH-a je "značajna odluka jer pokazuje da se optuženica ne može opravdati tvrdnjom da je samo obavljala papirologiju. S takvim izgovorom više se ne može izvući."

Kasna, ali povijesna presuda

U sudskom postupku protiv Furchner prvi put je optužena jedna civilna zaposlenica. Ovom presudom Savezni vrhovni sud potvrđuje da se i osobe koje su obavljale "samo" administrativne poslove u koncentracijskim logorima mogu smatrati odgovornima za zločine nacističkog režima.

Središnji ured u Ludwigsburgu još uvijek vodi istrage u slučajevima zaposlenika koncentracijskih logora. No zbog visoke starosti mogućih počinitelja te istrage sve više postaju utrka s vremenom. Naime, sudovi mogu odbiti pokretanje postupka ako optuženi ne budu smatrani procesno sposobnima. Suđenje Irmgard Furchner moglo bi biti jedno od posljednjih.

Predsjednik Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj Josef Schuster pozdravio je presudu. On je u Berlinu ocijenio da je presuda Saveznog vrhovnog suda protiv danas 99-godišnje optuženice ispravna. "Ne radi se o tome da ju zatvorimo do kraja njezina života. Radi se o tome da počiniteljica mora odgovarati za svoja djela i pronaći riječi za ono što se dogodilo i za ono u čemu je sudjelovala." Zbog toga još teže pada to što počiniteljica nije priznala krivnju, rekao je Schuster.

Za Christopha Heubnera, predsjednika Međunarodnog odbora Auschwitz, ova presuda ima povijesno značenje. Kako je rekao, u Njemačkoj je bilo mnogo počinitelja koji su snosili suodgovornost u ubilačkom aparatu koncentracijskih logora, ali im nikada nije suđeno. „Umjesto toga, mogli su u miru uživati u svojoj mirovini", rekao je Heubner.