Rat za banke u Portugalu

Bankarski sektor Portugala još uvijek ne silazi sa naslovnica: tamošnje porezne obveznike je sanacija već koštala oko 14 milijardi eura, a mnogi nekadašnji ugledni bankari sada sjede na optuženičkim klupama ili su pobjegli od portugalskog pravosuđa. Rješenje se činila prodaja portugalskih banaka stranim, solventnijim financijskim institucijama, ali za kupnju su očito zainteresirani samo Španjolci - ili utjecajna kćerka predsjednika Angole.

Sad je došlo i do privatizacije portugalske investicijske banke BPI, institucije koja je jedna od rijetkih kojoj još razmjerno dobro ide i u Portugalu mnogi zvone na uzbunu: "Banke su važni instrumenti za upravljanje gospodarstvom, zato druge zemlje poput Njemačke ili Francuske i ne dopuštaju da one potpuno padnu u ruke stranih ulagača", tvrdi portugalski profesor ekonomije Francisco Louçã. "Takva ovisnost bi i za Portugal bila problem."

Prije svega zato jer su Španjolci već ionako široko prisutni u portugalskom bankarskom sektoru. Posljednja akvizicija je bila kupnja propale banke BANIF sa Madeire koju je progutala španjolska skupina Santander - i to zato jer su EU i ESB izvršile nedopustiv pritisak na Lisabon, tvrdi Louçã. Što se točno dogodilo u akviziciji te banke, to se zapravo još ne zna - već tjednima istražno povjerenstvo portugalskog parlamenta pokušava otkriti detalje, ali do sada još nije ništa objavljeno.

"Opet Španjolci i zločesta Europa"

Za mnoge Portugalce je to opet teorija zavjere gdje velika Španjolska - i još veća Europska unija tjera maleni Portugal da čini što zapravo ne želi. A u slučaju banke BPI je doista mnogo toga mutno: tamo glavnu riječ vodi Isabel dos Santos, makar je ona tek drugi po veličini vlasnik udjela, nakon moćne španjolske skupine Caixa. Jer portugalska banka pak ima udjele u jednoj banci iz Angole na čijem je čelu također kćer tamošnjeg predsjednika. Utoliko ima pravo veta i na odluke portugalske banke.

No to bi se trebalo promijeniti jer je i Europa uvijek iznova tražila ograničiti utjecaj iz Angole već i zbog velikih rizika u tamošnjim poslovima. Vlada u Lisabonu je zato usvojila odgovarajući zakon kojom se ukida to pravo veta Isabele dos Santos - i što opet znači da su vrata otvorena za Španjolce.

Mnogi nemaju ništa protiv ograničavanja utjecaja ove poduzetne kćerke predsjednika Angole jer nije baš ni posve jasno, odakle dolazi imovina iz ove zemlje na zapadu Afrike, inače bogate naftom i dijamantima. U svakom slučaju, tamo se jedva može govoriti o demokraciji, ali profesor ekonomije Joao Duque podsjeća i kako je to bivša portugalska kolonija: "Još uvijek postoji spona između matične zemlje i njene nekadašnje kolonije." A svako otvoreno suprotstavljanje interesima gospođe dos Santos mogu značiti i lošije odnose dvije zemlje - i portugalski pad u još dublju krizu. Povrh toga, Angola stoji pred reformama što je dodatni razlog produbiti međusobne odnose umjesto da se prekidaju.

Zašto davati kredite Portugalcima?

Portugalski profesor Louçã objašnjava, zašto je za Portugal loše da tamo nadzor preuzmu Španjolci: gospodarska struktura te dvije zemlje Iberijskog poluotoka su zapravo slične, što znači i da su konkurenti. Zašto bi onda "španjolske" banke davale kredite portugalskim tvrtkama koje bi mogle biti konkurenti španjolskim tvrtkama - i gdje možda baš te banke također sudjeluju sa investicijama. Zato država nipošto ne smije prepustiti nacionalni bankarski sektor i mora se pobrinuti za sustav investicija koji će voditi gospodarskom rastu.

Teoretski, u tome možda ima i istine, ali portugalska vlada se u tom području nije baš istakla. S jedne strane, najveća portugalska banka Caixa General de Depositos je još uvijek u vlasništvu države i nije pokazala više smjelosti u investicijama nego druge banke. A s druge strane, portugalska Banka za obnovu i razvoj na čijem je osnivanju ustrajala Europska unija i strani investitori po uzoru na takvu banku u Njemačkoj, do sad nipošto nije pokazala da išta čini u pokretanju gospodarstva Portugala. Sa tim se slaže i profesor Louçã: "Tamo samo plaćaju debele plaće svojim direktorima, ali inače se ništa nije dogodilo."

U svakom slučaju, oba portugalska profesora ekonomije su složna kako je španjolska dominacija nad financijskim sektorom Portugala loša za njihovu domovinu: "To nije nikakav loše tumačen nacionalizam. Niti jedno gospodarstvo ne smije pasti pod nadzor samo jednog zajmodavca", upozorava Duque. Ali, kako se čini, ta dominacija bi mogla postati čak i još veća.

Mora biti privatizirana i Novo Banco, financijska institucija nastala na ruševinama propale banke Espirito Santo. Naravno da su opet zainteresirane financijske institucije iz Španjolske - i praktično nitko drugi. Zašto je to tako, na to profesori ne znaju odgovor.

Složni su i da je bitka za investicijsku banku BPI praktično već izgubljena, nju će progutati španjolska Caixa i tu se još jedino radi ograničiti štetu i utjecaj iz Angole. Ali ako se ista igra ponovi i kod privatizacije mnogo veće i mnogo važnije Novo Banco, onda portugalska država mora zadržati tu banku umjesto da je proda. Ali veoma je upitno, da li na to žele i mogu pristati i Europska središnja banka i Europska komisija. A nekakva alternativa nije na vidiku.