Rat nerazumljivom birokratskom jeziku

Simon Richter ponekad niti sam ne razumije što to piše na njegovom monitoru. Dobio je zadaću pretvoriti jedan "birokratski" tekst u nešto što će imati smisla kad se bude čitalo. To često nije baš jednostavno, ali studenti komunikologije se dobro zabavljaju dok iz tipičnog birokratskog jezika pretvaraju rečenicu u nešto što svatko može razumjeti. Na primjer: "Pričuva računa služi kao osnovan dokument za plaćanje" se lako može pretvoriti u rečenicu "Čuvanjem računa možete dokazati plaćanje".

Simon je suradnik takozvane Inicijative jasnog jezika koja je proteklih godina nastala na sveučilištu Hohenheim u Stuttgartu. Bavi se cirkularnim pismima, formularima ili čak web-stranicom sveučilišta kako bi ono što tamo piše učinio razumljivim. Jer prije svega oni koji počinju studirati ne razumiju uvijek fraze kojima se razmeću sveučilišni birokrati i uvijek moraju pitati, što nešto znači. To pak oduzima radno vrijeme - i konačno, košta.

Dobra usluga kao povod inicijativi

U ovoj inicijativi jasnog jezika radi se prije svega o razumljivoj komunikaciji kojekakvih dopisa koji kolaju sveučilištem. Johanna Lembens-Shiel vodi odio marketinga sveučilišta i jedna je od utemeljiteljica ove inicijative. Ona teži jeziku koji će uslužiti onome tko čita taj tekst, ali i da već onim što je napisano ovo sveučilište bude simpatično.

"U birokratskom jeziku ima mnoštvo kratica - pozivom na zakonske spise, propise i mnogo toga drugog", objašnjava. "Ali to se lako može promijeniti i izraziti mnogo pristupačnije." Na taj način u komunikacijskom lancu, onaj koji piše i onaj koji čita tekst se trude biti ravnopravni pa je tako i sadržaj mnogo razumljiviji za skupinu kojoj se obraćaju.

Postoje pet osnovnih pravila za jasno pisanje teksta, a izradili su i tabelu elemenata kojih se treba pridržavati. Jedno od osnovnih pravila na primjer glasi: koristite što kraće i što popularnije pojmove. Za to ima dobrih razloga: uvijek nastupaju problemi kad stručnjaci razgovaraju s nestručnjacima, upozorava komunikolog sveučilišta Jan Kercher.

U pravilu može i kraće i jednostavnije

On to naziva "prokletstvom znanja" jer stručnjaci pojmove iz svog područja lako smatraju "svakodnevnim" - obzirom da su i okruženi drugim stručnjacima koji se bave sličnim problemima. Ali za nestručnjake, ti isti pojmovi mogu biti potpuna nepoznanica i onda ništa ne razumiju kad im stručnjak nešto govori.

Ova inicijativa je otvorena za sve i svi su pozvani da surađuju i prijavljuju tekstove koje šalje sveučilište, a koji se jedva mogu razumjeti. U međuvremenu ima već stotinjak suradnika sveučilišta koje su prošli odgovarajući tečaj i koji ovakve tekstove "prevode" na razumljiv jezik.

Kada Simon Richter provjerava neki tekst, često može potrajati i po nekoliko sati. Rezultat u pravilu nije samo mnogo jasniji, nego i mnogo kraći. Pomaže mu i program za računala TextLab kojeg su zajedničkim snagama stvorili suradnici inicijative s jednom tvrtkom iz Ulma. Taj program upravo nemilosrdno pronalazi svaku birokratsku besmislicu i umjesto nje djelomice i nudi bolja rješenja.

Ovaj projekt je naišao i na velik odjek među studentima, smatra Simon Richter. Zato misli kako se svakako mora nastaviti, a nadaju se i da će se proširiti i izvan sveučilišta. Jer nerazumljivog "službenog" jezika ima na pretek u baš svakoj birokratskoj instituciji.