Suočeni s teško premostivim "zidovima"

21-godišnja Dragana Đurđević (naslovna fotografija) je mlada žena iz baranjskog sela Jagodnjaka. Završila je srednju školu u Belom Manastiru, aktivna je u civilnom sektoru, mjesecima je volontirala, bila je uključena u program educiranja asistenata u nastavi i radila je dvije godine u školi pomažući učenicima u svladavanju gradiva. Dragana je obrazovana, elokventna i samosvjesna osoba koja je ujedno i Romkinja i koja pokušava svojim radom pomoći svojim sunarodnjacima da "preskoče" zid koji je društvo stavilo pred njih. Ne ulazeći u pitanje namjere, predrasuda ili okolnosti, taj zid za romsku zajednicu itekako postoji. Socijalna inkluzija je nešto što se ne podrazumijeva kada ste Rom u Hrvatskoj. Uz sve ostale probleme oko obrazovanja, socijalnog statusa, maloljetničkih brakova ili pukog siromaštva, Romi vrlo malo pomoći dobivaju od države ili lokalnih vlasti.

Dragana ima želju upisati fakutet i postati odgojiteljica kako bi nastavila rad s djecom, ali formalni propust i pitanje uplatnice od 300 kuna zaustavili su je na zadnjem upisnom roku. Čeka ljeto za idući. Svjesna je da je obrazovanje pravi put i da njime treba nastaviti, ali prepreke nisu male. Država stipendira romske studente s 1.000 kuna mjesečno, što je otprilike dovoljno za prijevoz od Jagodnjaka do Osijeka. Za sve ostalo moraju se sami pobrinuti. O studiranju u Zagrebu ili nekom drugom, udaljenijem gradu ne može se ni sanjati.

Sporost sustava

Nadica Balog, predsjednica udruge Romsko srce koja već 17 godina pokušava na terenu projektima poboljšati stanje romske zajednice oko "životnih" i konkretnih pitanja, kaže da na području osječko-baranjske županije ima oko 5.000 Roma, ali ih se samo 1.700 deklarira tako. Nadica već godinama detektira probleme romske zajednice i pokušava pomoći najugroženijima, a to su skoro uvijek djeca, žene i socijalno ugroženi.

Zadnji projekt udruge - "Udaj se kad si spremna" - potiče svijest o važnosti obrazovanja i pogubnost prakse da se Romkinje udaju prije punoljetnosti i završetka škole.

"Cijelo vrijeme se priča kako je to u 'našoj tradiciji', što je obična glupost. Roditelji to ne žele, djeca zasigurno ne žele, ali institucije ne obavljaju svoj posao. Kad mi upozoravamo na to, institucije nemaju vremena. Dok se nađe vremena, dijete već rodi drugo dijete. Potpisane su sve deklaracije, počevši od one o pravima djece. Izvolite se držati onoga što je potpisano, a ne govoriti da je to 'u romskoj tradiciji'", kaže Nadica Balog glasom iz kojeg je lako zaključiti da je ova tema pogađa. "Država ne smije dozvoliti da se dijete od 13 godina uda", rezolutna je.

"Udaj se kad si spremna" samo je jedan od projekata koje Romsko srce već 17 godina implementira u romskoj zajednici. Radili su na edukaciji i pomagali romskoj djeci da se uključe u nastavu preko projekta koji je financirao asistente u nastavi. Na žalost, kada je projekt završio, od 12 asistenata koliko ih je bilo u početku, samo je jedna osoba zaposlena - ali ni ona nije romskog porijekla. Nadicu Balog to frustrira jer smatra da će asistent u nastavi koji ne govori romski jezik (starorumunjski kojim govore Romi Bajaši, a oni čine 95 posto romske populacije u Baranji) teško moći pomoći romskoj djeci.

Trebaju im zemlja i perspektiva

U Baranji su Romi Bajaši starosjedioci sa svojom autohtonom kulturom i jezikom, ali bez obzira na to dijele životnu sudbinu sa svim Baranjcima, jer kad nema posla, nema ga ni za koga. Socijalni uvjeti su nepovoljni za sve. Osim što su Romi ipak u malo gorem položaju, objašnjava Nadica Balog. "Nije isto nemati posao i imati pet jutara zemlje i traktor. Onaj tko ima zemlju, preživjet će i sam, onaj tko nema, ne može preživjeti bez pomoći." 

"Tražili smo od Općine komad zemlje za potrebe Roma, da se napravi nekoliko stambenih jedinica i da proizvode ekološku hranu, cvijeće ili nešto da se sami financiraju, ali za to nije bilo sluha", kaže Nadica.

Problem romske djece je specifičan po tome što među njima ima odličnih učenika koji su izuzetno nadareni, ali nikada ne dobiju priliku i podršku okoline. Romsko srce pokušava premostiti taj problem i tijekom godina su podijelili tone hrane, potrepština, bicikla, tableta, invalidskih kolica... Kako nam Nadica Balog priča, ne zanimaju ih projekti s "pjevanjem i plesom", već rješavanje konkretnih problema.

Dragana Đurđević konkretno opisuje trenutačno stanje. Od 20 učenika iz njezinog razreda, dvoje ima posao. Ostalih 90 posto su ili u Njemačkoj i Irskoj, ili rade u sezoni na Jadranu. To je jedina perspektiva koja je za sada izgledna.