Scholz u teškoj posjeti Erdoganu
19. listopada 2024Napeti i poljuljani ili puni povjerenja i solidni? 100 godina nakon uspostavljanja diplomatskih odnosa između Njemačke i Turske gotovo je nemoguće točno definirati današnji odnos dviju zemalja. Politolog Jens Bastian iz Centra za primijenjene turske studije CATS govori o „brojnim nijansama". „To se ne može opisati samo na razini vladinih elita u Ankari i Berlinu. Turska zajednica u Njemačkoj je važan faktor u bilateralnim odnosima, bilo političkim, gospodarskim, kulturnim ili sportskim", analizira Bastian za DW.
Njemačka se godinama smatra najvažnijim trgovinskim partnerom Turske i najvažnijim stranim investitorom u ovoj zemlji. Više od tri milijuna ljudi turskog porijekla živi u Saveznoj Republici Njemačkoj. „Gospodarske udruge i pojedinačne tvrtke pokazuju veliki angažman, lokalna politička razmjena u okviru gradskih partnerstava funkcionira", kaže Bastian.
Razdor na najvišoj političkoj razini
Situacija na razini vlada je potpuno drugačija. Primjerice, početkom srpnja 2024. turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan sjedio je na tribinama na Europskom nogometnom prvenstvu u Berlinu. Kancelar Olaf Scholz (SPD) se nije pojavio.
Vjerojatno i zato što je to bilo na vrhuncu diplomatskog skandala. Naime, turski reprezentativac je na terenu pokazao tzv. „vučji pozdrav“, simbol kojim se identificira desničarski ekstremistički „pokret Ülkücü" – poznatiji kao "Sivi vukovi”. Politički ogranak tog pokreta MHP nema samo zastupnike u turskom parlamentu, nego je tamo i saveznik stranke AKP predsjednika Erdogana.
Nesuglasice – posebno oko Izraela
Nekoliko njemačkih političara reagiralo je ogorčeno na „vučji pozdrav“. Veleposlanici u Berlinu i Ankari su bili pozvani na razgovore, a Turska je optužila Njemačku za ksenofobiju. Erdogan je tada spontano doputovao u Berlin da se pokaže na utakmici turske reprezentacije.
No na tome nije ostalo. Tijekom posjeta kancelaru u Berlinu - samo nekoliko tjedana nakon što je Hamas napao Izrael 7. listopada - Erdogan je otvoreno zauzeo stav protiv Izraela. On je optužio tu zemlju za „fašizam" i prebacio joj „ratne zločine".
Bliski istok ostaje kontroverzna tema
Olaf Scholz je morao slušati svog gosta kako opisuje Hamas kao „oslobodilačku organizaciju" i tvrdi da Njemačka ima „psihološki osjećaj krivice" prema Izraelu.
Kancelar je ostao smiren. Previše smiren, kako su mu kasnije predbacili kritičari. „Nije tajna da imamo različite, ponekad vrlo različite poglede na aktualni sukob", rekao je tada Scholz. On je istaknuo da su zato nužni razgovori i dodao: „Naročito u teškim trenucima moramo direktno razgovarati jedni s drugima."
Njemačka i Turska su potrebne jedna drugoj
Dvojica državnika sastaju se u Istanbulu ove subote (19. listopada). Politologinja Hürcan Asli Aksoy uvjerena je da ima pregršt tema za razgovor. „Unatoč suprotstavljenim pozicijama u bliskoistočnom sukobu između Ankare i Berlina postoje zajednički interesi na mnogim drugim područjima", analizira šefica CATS-a na pitanje DW. „Na kraju krajeva, obje strane su potrebne jedna drugoj – politički, gospodarski i socijalno."
Glasnogovornik njemačke vlade je kao teme razgovora izdvojio migracije, rat u Ukrajini i pitanja gospodarske politike. Turska je odigrala glavnu ulogu u nastojanjima da ukrajinsko žito ponovo dođe na svjetsko tržište preko Crnog mora. Već tjednima se govori o uspostavljanju međunarodne kontaktne skupine koja bi tražila načine za okončanje rata između Rusije i Ukrajine. Turska bi također trebala biti uključena.
Njemačka vlada je više puta isticala da Turska mora biti uključena u europsku politiku sankcija protiv Rusije. I Jens Bastian smatra da je ovo važno: „Kancelar Scholz bi to trebao jasno istaknuti kao uvjet ako predsjednik Erdogan ima za cilj modernizaciju carinske unije između EU-a i Turske.”
Dogovor o azilu između Berlina i Ankare?
Kada je riječ o migracijama, Scholz će sigurno načeti pitanje kako više odbijenih turskih tražitelja azila vratiti u njihovu domovinu. Turski državljani su na trećem mjestu po broju zahtjeva za azilom, iza Sirije i Afganistana.
Većinom je riječ o Kurdima, kaže politologinja Hürcan Asli Aksoy. „Govori se o sporazumu o azilu između Berlina i Ankare. Tjedno bi moglo biti deportirano i do 500 tražitelja azila." No to još nije službeno potvrđeno. Savezna ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser nedavno je govorila o deportacijama: „Radimo na tome i sigurna sam da ćemo moći objaviti uspjehe tamo u narednih nekoliko tjedana."
Grčka i Turska surađuju na granici
Prema mišljenju politologa Bastiana, sporazum o izbjeglicama koji je EU sklopio s Ankarom u ožujku 2016. ubuduće više neće igrati veliku ulogu. Njime se predviđalo da se tražitelji azila, koji su neregularno stigli u Grčku preko Turske, mogu vratiti u Tursku. EU je do sada platio Ankari skoro deset milijardi eura za zbrinjavanje izbjeglica u Turskoj. Tamo živi 3,6 milijuna sirijskih izbjeglica.
Iako se migranti i izbjeglice i dalje pokušavaju domoći Grčke, njihov broj se smanjio. Bastian to pripisuje činjenici da granične vlasti Turske i Grčke sada uže surađuju. „Sve u svemu čini mi se da je, kada je riječ o pitanjima migracija i izbjeglica, fokus na bilateralnim sporazumima, a ne na pregovorima o novom sporazumu s Turskom na razini EU-a", smatra Bastian.
Turska želi kupiti Eurofightere
Jedna tema koja će svakako igrati ulogu na sastanku Scholza i Erdogana je izvoz oružja. Turska želi modernizirati svoje zračne snage sa 40 borbenih zrakoplova tipa Eurofighter. Budući da ih proizvode Njemačka, Španjolska, Velika Britanija i Italija, sve četiri zemlje moraju pristati na prodaju. Za sada su zeleno svjetlo dale samo Španjolska i Velika Britanija.
„Naš NATO-saveznik Njemačka također mora poduzeti odlučne korake naprijed, na primjer kada govorimo o naoružanju, industriji i izvozu", rekao je Erdogan u Berlinu krajem 2023. „Ovo mora biti omogućeno bez ometanja.” Ali Scholz je to odbio.
Ponovo izvoz oružja u Tursku
Njemački izvoz oružja u Tursku bio je značajno ograničen 2019. godine nakon turske vojne ofanzive u sjevernoj Siriji. U međuvremenu je vlada očito ublažila svoj restriktivni kurs. Njemački magazin Der Spiegel piše da su u rujnu ove godine odobrene isporuke oružja u vrijednosti od najmanje 236 milijuna eura.
Politologinja Hürcan Asli Aksoy pretpostavlja da će i Njemačka sada dati zeleno svjetlo za Eurofighter. „Čini se da su se obje vlade približile što se tiče politike naoružanja, tako da će Turska ipak dobiti europske borbene zrakoplove.” Savezna vlada je za sada suzdržana. Vladin glasnogovornik je rekao da ne može predvidjeti tok razgovora. I dodao: „Ali, naravno, uvijek možete očekivati nešto novo kada kancelar posjeti turskog predsjednika.”