020112 US-Präsidentschaftsvorwahlen

6. studenog 2012. u SAD-u se održavaju novi predsjednički izbori. Predsjednik Barack Obama i ovaj će put biti kandidat Demokrata. Koga će Republikanci poslati u ring, još nije jasno.

Nije tomu još tako davno, predsjedničke su kandidate obje stranke, i Demokratska i Republikanska, u SAD-u dogovarale iza zatvorenih vrata. Stranački su čelnici odlučivali o tome tko se smije natjecati na stranačkim konvencijama. Bilo je doduše unutarstranačkih izbora i ranije, koji se ovisno o sustavu zovu "caucus" ili "primary", ali pravila su se uistinu promijenila tek 1972. I tako su se iz tajnih dogovora razvila javna glasanja. "To je bio početak modernog sustava, kojeg znamo danas, a to je ujedno bio i početak kraja vlelikog značaja nacionalnih stranačkih konvencija", objašnjava profesor povijesti Allan Lichtman.

Danas na stranačkim konvencijama izaslanici u pravilu glasuju za ono za što su se glasačice i glasači iz cijele zemlje već proteklih mjeseci odlučili u kompliciranom nizu manjih izbora po imenu "caucus" i "primary".

Kod izbora po sustavu "caucusa" zahtijeva se osobna nazočnost glasača i glasačica. Oni se sastaju po privatnim kućama, školama, knjižniicama ili crkvama kako bi glasali za svoje stranačke predsjedničke kandidate, te se dogovorili koje će izaslanike poslati da ih predstavaljaju na nacionalnoj stranačkoj konvenciji krajem ljeta, gdje se formalno bira konačni stranački predsjednički kandidat.

Izbori kao neviđen "cirkus"

Tko si uzme vremena sudjelovati na takvim sastanicma, taj vremena ima, i uglavnom je jako politički angažiran i dobro informiran. Kako objašnjava Lichtman, to kod Republikanaca vodi u predvidljiv trend. "Glasači, koji predstavljaju tek mali dio članova stranke jer je odaziv uglavnom jako slab, vrlo su konzervativni, ne samo u gospodraskom već i u socijalnom smislu". Tako tradicionalno kandidati tijekom unutarstranačkih izbora skreću još više u desno, kako bi privukli glasače.

Kod Demokrata je "caucus" pak neviđen "cirkus". Do samog kraja pristaše pojedinog kandidata pokušavaju pridobiti prisutne za svog favorita. Tamo se svađaju, raspravaljaju i pregovaraju. Ukoliko neki kandidat dobije manje od 15 posto glasova nazočnih, njegovi si pristaše mogu u sljedećem krugu odabrati drugog kandidata kojeg će podržavati. No 2012. godine neće kod Demokrata biti uzbudljivo, jer je njihov predsjednički kandidat već poznat. Barack Obama ulazi u utrku bez izazivača iz redova Demokrata.

Otvoreni, zatvoren, djelomično otvoreni

Kod Republikanaca su izbori u ovoj fazi jednostavniji. Tu se tajno glasa. Ako se glas za nekog nađe u glasačkoj kutiji, onaj koji je glasao više se ne može predomisliti. No prije toga se može upotrijebiti taktika uvjeravanja. U nekim saveznim državama Republikanci dopuštaju čak neovisnim ili i demokratskim glasačima da sudjeluju na njihovom "caucus" izboru.

Slične razlike postoje i kod tzv. "primary" izbora, objašnjava Lichtman. "Neki od ovih izbora su zatvorenog tipa i na njima mogu glasati samo Republikanci. Neki su skroz otvoreni i svatko može tamo glasati ako želi. Neki su pak djelomično otvoreni, pa sudjelovati smiju samo Republikanci i neovisni glasači, ali Demokrati ne".  Na primjer, "primaries" u New Hampshireu su djelomično otvorenog tipa. Zato je 2008. John Mccain i mogao dobro proći jer ga je podržavalo puno neovisnih birača. U većini se američkih država predsjednički kandidati biraju na izborima tipa "primaries" dok su "caucuses" u manjini.

Dugačka procedura

Izborni proces može dugo trajati. Prvi unutarstranački izbori (caucus) bili su jučer 3. siječnja u Iowi, dok će se npr. u Californiji ili u New Jerseyu održati u lipnju. Do onda bi utrka već odavno mogla biti odlučena. Onaj tko želi u predsjedničku utrku mora osvojiti 1.144 glasova izaslanika. Posebnu pažnju privlači tzv. "super tuesday" ili "super utorak".To je prvi dan kad se po pravilima Republikanaca može održati neki "primary" izbor. Ovog će to puta biti 6. ožujka 2012. i ovi će izbori tada biti održani u deset saveznih država. Održavanje "caususa" je dopušteno i prije "super utorka".

Sporna je i raspodjela izaslaničkih glasova, koje se isto tako razlikuju od jedne savezne države do druge. U načelu kod Republikanaca do nedavno je vrijedilo pravilo "pobjednik uzima sve". Ovo je pravilo sada malo promijenjeno pa se glasovi raspodjeljuju proporcionalno. Osim u slučaju da neki kandidat osvoji više od polovice glasova. Onda ima pravo i na sve ostale glasove.

U teoriji je moguće da ni jedan od kandidata u unutarstranačkim izborima kod Republikanaca ne osvoji potrebnu većinu. Ali i za to postoji, doduše teoretsko, rješenje. U tom bi se slučaju tijekom stranačke konvencije 27-30. kolovoza u Tampi na Floridi ipak moralo glasati. No tada bi se kandidirati mogao bilo tko, čak i ako se prije toga nije natjecao.

Autor: Christina Bergmann, Washington/ S. Kobešćak

Odg.ured: Željka Telišman