Sporno naslijeđe Roberta Kocha u Africi

Vrhunski znanstvenik ili beskrupulozni kolonijalni liječnik - tko je bio Robert Koch? Ugledni njemački savezni zavod za zarazne bolesti nosi ime dobitnika Nobelove nagrade za medicinu, jednog od najznačajnijih mikrobiologa 19. stoljeća.

No u doba pandemije koronavirusa, kada Institut Robert-Koch (RKI) svakodnevno objavljuje broj zaraženih COVID-om-19 i skreće pažnju na znanstvenika po kojem je dobio ime, više od 110 godina nakon Kochove smrti, sve više je kritičkih glasova - neki od njih čak zahtijevaju promjenu imena instituta. Optužba: proslavljeni liječnik-infektolog nije bio zaslužan samo za dobre stvari u njemačkim afričkim kolonijama, već je provodio i istraživanja na štetu ljudskih života.

Za povjesničara medicine Christopha Gradmanna sa Sveučilišta u Oslu rasprave o naslijeđu Roberta Kocha u Africi idu predaleko. Ne smije se stvarati crno-bijela slika, smatra on i pojašnjava: "Djelovanje Roberta Kocha mora se smjestiti u kontekst vremena u kojem je djelovao. Prosuđivanje o njegovoj ličnosti - kao predstavniku kolonijalne medicine - u godini 2022. je banalno", kaže Gradmann.

Njegov kolega Jürgen Zimmerer, profesor međunarodne povijesti na Sveučilištu u Hamburgu, ima drugačiji stav. Zimmerer je u svojim tekstovima naglašavao "beskrupuloznu" stranu Roberta Kocha, koji je po nalogu njemačke kolonijalne administracije i u jeku natjecanja kolonijalnih sila za prevlast u Africi istraživao bolest spavanja. Tu bolest, koja se u Africi proširila oko 1900. godine, uzrokuju mikroskopski paraziti koje prenosi ce-ce muhe.

Koch je bio odgovoran za brojne zdravstvene eksperimente u današnjoj Tanzaniji, Togou i Kamerunu s ciljem pronalaska lijeka protiv bolesti spavanja. Većina njegovih pacijenata bila je smještena u karantenskim objektima, koje je on nazivao "koncentracijskim logorima", i liječena je Atoxylom, supstancom koja sadrži arsen i koja je, prema stručnoj literaturi tog vremena, visoko toksična u velikim dozama.

Institut: "Najmračnije poglavlje" Roberta Kocha

Koch je, smatraju njegovi kritičari, u koje se ubraja i haićansko-američka povjesničarka Edna Bonhomme, prihvatio bol i mučenje tisuća pacijenata, uključujući i smrt. Bonhomme je u komentaru za arapski informativni kanal Al-Jazeera u listopadu 2020. priznala da se njegove namjere ne mogu konačno razjasniti. "Ali ono što znamo je da su Kochovi postupci direktno doprinijeli kolonijalnom ugnjetavanju afričkog stanovništva", istakla je ona. Istraživački kampovi koje je on osnovao konsolidirali su nehumane tretmane i hijerarhiju u provedbi medicinskih eksperimenata, rekla je još Bonhomme.

Što njemački institut kaže o ulozi Roberta Kocha? Ta institucija, osnovana 1891. kao Kraljevski pruski institut za zarazne bolesti, na čijem čelu je Koch bio do 1904. godine, odbila se izjasniti o tome u intervjuu za DW. Međutim, na njenoj web-stranici postoje informacije o Kochovoj upotrebi Atoxyla. U njima je posljednje veliko istraživačko putovanje u istočnu Afriku oko 1906. opisano kao "najmračnije poglavlje" u Kochovoj karijeri.

Prema RKI, upotrebom Atoxyla Koch je na početku uspio postići uspjeh u liječenju poremećaja spavanja. Ali, njime se parazit u krvi pacijenta mogao suzbiti samo na kratko. "Koch je tada udvostručio dozu Atoxyla - iako je znao za rizike od agensa koji sadrži arsen", navodi se u sadržaju objavljenom na web-stranici. "Kod mnogih pogođenih pacijenata uočeni su bol i grčevi, a neki su čak i oslijepili. Ipak, Koch je ostao uvjeren u fundamentalne prednosti Atoxyla."

Pritisak zbog uspjeha i slave

Koch se predugo držao lijeka Atoxyl, bio je pod pritiskom da uspije, kaže Gradmann. Međutim, ovaj povjesničar ne vjeruje da je Kochova praksa u to vrijeme utjecala na današnji skepticizam o ispitivanjima lijekova i cjepiva - ni u Africi, kao ni na globalnom Sjeveru. Tanzanija je vrlo otvorena za zapadnjačku medicinu, a ta medicina se ne može svesti na jednog od njenih predstavnika, smatra on.

Prije svog posljednjeg putovanja, Koch je bio na zenitu svoje karijere. Godine 1882. objavio je otkriće patogena tuberkuloze, što mu je donijelo svjetsku slavu i 1905. priskrbilo Nobelovu nagradu za medicinu. On je uspio pokazati da je ovu bolest, od koje je smrtno stradao i dio stanovništva njemačkog carstva, izazvala bakterija.

"Ako današnje standarde bez obzira na okolnosti primijenimo na povijesne ličnosti, onda će skoro svi dobiti lošu ocjenu. To bi bilo pogrešno i u slučaju Roberta Kocha. On je naime u Africi i od Afrikanaca prepoznat kao netko tko je otkrio bakteriju tuberkuloze i u tom smislu doživljavan kao uzor", kaže Gradmann u intervjuu za DW.

Ne može se povezati sa skepticizmom prema cjepivu

U Tanzaniji Richard Shaba iz njemačkog ureda u Dodomi to može barem potvrditi za mali dio osoba, poput onih iz stručnog svijeta. "Kochovo istraživanje malarije i tuberkulozie dobro je poznato u znanstvenim krugovima, ali to nije tema za obične ljude", rekao je Shaba za DW.

„Bilo bi pogrešno povući paralele između tamne strane njegovih eksperimenata i otpora Tanzanijaca i Afrikanaca prema cjepivu protiv COVID-a-19“, kaže Shaba. To su, ističe, drugi razlozi koji nemaju nikakve veze s Kochovim radom. Više je skepticizma zbog toga toga što ljudi obolijevaju nakon brzo razvijenih cjepiva, pa nisu sigurni u njihovo djelovanje. "Danas je luksuz biti kritičan prema Kochovom ponašanju, ali koji znanstvenik u to doba nije radio užasne eksperimente u Africi u ime znanosti?", pita Shaba. Prema ideologiji tog vremena, Koch bi - kao i mnogi drugi - sebe vidio kao super-čovjeka u usporedbi s Afrikancima.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu