Starački domovi ne žele biti zatvoreni zbog pandemije

Još vrata stoje otvorena – na iznenađenje posjetitelja – u Evangeličkom centru za njegu Lore-Malsch u Münchenu. „Dobivamo telefonske pozive, mnoštvo poziva“, kaže voditelj doma Jan Steinbach. Ljudi pitaju mogu li posjetiti svoje najmilije, iako u cijeloj zemlji raste broj inficiranih virusom korone.

Pitanje regulacije posjeta predstavlja stvarnu dilemu za domove za starije i nemoćne osobe. Ako dopuste posjete, domovi riskiraju da se njihovi stanari zaraze koronavirusom, a oni su ionako rizične osobe s obzirom na svoju starost. A ako se zabrani posjete, stanari domova ne mogu vidjeti svoju rodbinu što bi moglo biti štetno za njihovo zdravlje zbog trajne izolacije. Kod toga pitanja nije lako reći što je dobro, a što ne. Za vrijeme prve faze pandemije u ožujku i travnju većina pokrajinskih vlada u Njemačkoj je odlučila ili potpuno zabraniti ili jako ograničiti posjete.

„Kod prvog vala su domovi u pravilu imali higijenski koncept. Ali on je bio pripremljen kao za val gripe, a ne pandemiju kakvu sad imamo i što se tiče zaštitne opreme“, kaže u razgovoru za DW Bernd Tews, direktor u Savezu privatnih ponuđača socijalnih usluga (bpa). „Posljedica toga je bila da je u kratkom vremenu situacija u svim zdravstvenim ustanovama postala teška. Nismo imali maske, nije bilo dezinfekcijskih sredstava ni rukavica. Nedostajalo je svega od zaštitne opreme kakva bi bila nužna, a nije se mogla dobiti ni na tržištu."

Početkom godine bpa je javno kritizirao nedostatak opreme, ali situacija se poboljšala. Sad su ustanove znatno bolje opremljene za drugi val pandemije, kaže Tews. Uz to dolazi obećanje skorih, brzih, 20-minutnih antigenskih testova za testiranje posjetitelja. Zbog toga je on optimističan da će domovi i dalje moći dopustiti posjete. Ipak, postoje dvije iznimke: u slučaju posebno teške pogođenosti u nekoj regiji i u slučaju zaraze koronavirusom u samom domu.

Predstoji duga zima

U Münchenu je i voditelj Doma za njegu Lore-Malsch Jan Steinbach morao provesti promjene kad su bili prisiljeni osjetno ograničiti posjete. Uz mogućnost video-poziva, sad dom ima siguran prostor za posjetitelje u kojem se posjetitelji i stanari doma mogu susresti odvojeni pleksiglasom. Posjetitelji na ulazu dezinficiraju ruke, osim toga mjeri im se temperatura. U cijeloj zgradi se moraju nositi maske, uključujući i privatne prostorije – iako Steinbach i njegovi suradnici to teško mogu kontrolirati.

Steinbach svom osoblju dodatno nudi besplatno testiranje na koronu svakog ponedjeljka kako bi umirio svoje suradnike, ali i sebe samoga, osobito kad mora praviti raspored rada. „Sad kad počinje zima, razumljivo je da se svatko brine ako ima hunjavicu, jer bi to mogla biti korona“, kaže Steinbach. „Moguće je da će biti sve teže održavati uobičajene postupke s uobičajenim osobljem. Još uvijek to ide, ali još je daleko do ožujka iduće godine, kad će proći zima.“

Dvoje posjetitelja na dan

U gradu Koblenzu Caritasov starački dom St. Elisabeth dopušta svojim stanarima samo dvoje posjetitelja na dan. Posjetitelji mogu doći i zajedno i ostati koliko žele. Dvoje posjetitelja dnevno, to možda izgleda malo, ali direktor doma Raphael Kloeppel kaže da bi sa 164 stanara doma brzo mogla nastupiti gužva.

Ograničenja u ožujku i travnju su sa sobom donijela velike promjene za stanare. Većinu vremena tijekom dana oni su provodili u svojim sobama, smjelo ih je posjetiti samo osoblje. Uveliko su smanjene zajedničke aktivnosti stanara. Zajednički objedi bili su mogući samo za one koji ne mogu sami jesti u svojim sobama.

Iako Kloeppel ukazuje na to kako su otporni neki stanari – neki su se šalili kako su preživjeli rat pa sad mogu i nekoliko tjedana preživjeti u svojim spavaćim sobama – on je ipak primijetio koliko su ta dva mjeseca iscrpila stanare doma. „Upalo mi je u oči kako su u razdoblju mjera ograničenja koje je prilično dugo trajalo, stanari su djelomice tjelesno oslabjeli. Nedostajalo je govora i motivacije. Taj pretežito pasivni život je kod mnogih ubrzao proces starenja", kaže Kloeppel.

„Sve drugo bi bilo neetično“

I u katoličkom Caritasovom domu u Koblenzu i u evangeličkom Centru za njegu u Münchenu voditelji Kloeppel i Steinbach se slažu: bez obzira kakva ograničenja se budu morala uvesti, uvijek moraju postojati iznimke kod posjeta. „Ljuti me kad čitam u medijima da mnogi ljudi u staračkim domovima umiru u samoći, da ne mogu ni vidjeti svoje najmilije“, kaže Steinbach. „Kod nas to nije bio slučaj. U palijativnoj fazi ljudi su uvijek smjeli doći, uvijek su pušteni unutra. Sve drugo bi, po mom mišljenju, bilo neetično.“

U Koblenzu su ljudi s COVID-om 19 odvojeni od drugih stanara i kako bi mogli primati posjete ako im je stanje jako loše. Rodbina je prilikom posjeta morala nositi zaštitnu opremu za cijelo tijelo. „Zaštitu za glavu, ogrtač, cipele, rukavice, maske za lice su morali imati na sebi i onda su smjeli ući svojim najmilijima“, kaže Kloeppel. Jedna žena je tako umrla, ali uz nju su ipak bila njezina djeca. „Tako to mora biti. Bez obzira na koronavirus, mora se poštivati ljudska strana."