Stranačko izvlačenje novca iz hrvatskih javnih poduzeća

Financiranje političkih stranaka u Hrvatskoj godinama se povlači kao jedna od kritičnih točaka njihova djelovanja i javne kontrole istog. Zakonske mjere pritom su tek od prošlog izbornog ciklusa dijelom stale na kraj netransparentnim tokovima novca prema stranačkim blagajnama. Izuzev razdoblja predizbornih kampanja, stranke svoj svakodnevni rad - osim članarinama - financiraju uglavnom iz javnih proračuna, državnog i lokalnih, a razmjerno rezultatima koje su ostvarile na glasačkim mjestima.

Ali postoje i drugi, manje vidljivi načini crpljenja javnog novca u tu svrhu. Jedan od njih, zacijelo vrlo značajan, postao nam je vidljiv kad je redakcija Deutsche Wellea došla u posjed dvaju dokumenata iz kutinske Petrokemije. U deveteročlanom nadzornom odboru te tvornice umjetnih gnojiva od prošle godine, naime, sudjeluju i dvoje članova Hrvatske narodne stranke, Sonja Ivoš i Ivan Nekvapil.

Petrokemija odbila neprincipijelnu suradnju

Njih dvoje su tako lani zatražili da im Petrokemija sustegne 25 posto od naknade za rad u NO-u, koja iznosi dvije tisuće kuna, i da tih 500 kuna, dakle, uplati izravno na račun HNS-a. Ivoš je navela i nedvosmislenu svrhu transakcije: članski doprinos. Obratili smo se tim povodom Tomislavu Pelinu, glasnogovorniku kutinske tvornice, koji nam je rekao da je Petrokemija ipak nastavila cjelokupan iznos naknade uplaćivati isključivo na račune Ivoš i Nekvapila, kao što je slučaj i sa preostalih sedmoro članova odbora.

Sonju Ivoš nismo uspjeli čuti, dok smo s Ivanom Nekvapilom telefonski nakratko porazgovarali, no izričito nam je zabranio da njegove riječi citiramo u ovom tekstu, dodajući kako je HNS ionako pod medijskim pritiskom. Za pretpostaviti je da mu svejedno neće smetati što ćemo prenijeti jednu njegovu tvrdnju koja ide u prilog toj stranci: tamo se nikoga ne tjera da uplaćuje dio naknade za rad u stranačku blagajnu, mada im stanoviti običaj nalaže da tako postupe.

Tajnovito ponašanje HNS-a

S glasnogovornicom HNS-a Renatom Potočnik uspostavili smo telefonski kontakt, ali doznali smo samo da u centrali stranke ne znaju broj svojih članova u raznim nadzornim odborima. Na sljedeće naše pitanje upućeno e-mailom, o broju onih koji uplaćuju opisani dio naknade stranci, te o ukupnom iznosu tako prihodovanog novca, nismo dobili odgovor niti smo se više uspjeli telefonski čuti s Potočnik. Više uspjeha imali smo s Ivanom Grljak, glasnogovornicom SDP-a, HNS-ova jačeg koalicijskog partnera na vlasti.

Grljak nam je, pak, rekla da se opisana praksa u njezinoj stranci ne primjenjuje, već da članovi stranke plaćaju članarinu razmjerno prihodu koji ostvaruju na ime pripadnosti SDP-u. Ostatak članstva, primjerice studenti, umirovljenici ili nezaposleni, plaćaju tek simbolični doprinos. Ali, ostali smo s otvorenim pitanjem o količini javnog novca koji stranke uspiju indirektno, na ovaj ili onaj način, preliti na svoje račune. O tome se očito u javnosti ništa ne zna, a niti stranke poput HNS-a nisu voljne o tome govoriti.

Nepoznat broj nadzornih odbora

Možemo se upustiti u neobaveznu projekciju, međutim, samo radi ovlašne ilustracije stanja stvari. Broj poduzeća, odnosno trgovačkih društava s nadzornim odborima u Hrvatskoj nije poznat; ne postoji pripadajući registar, posrijedi je svojevrsna siva zona. Radi se svakako o stotinama adresa na državnoj i lokalnim razinama, s ukupno itekako relevantnim udjelom javnog vlasništva nad njima. Konkretni podaci poznati su za samo sedamdesetak najznačajnijih među njima.

U tim su poduzećima dva rečena koalicijska partnera protekle godine namjestila 155 svojih članova, s omjerom od dva SDP-ova naprema jednom HNS-ovu. Prethodna, HDZ-ova vlada, odredila je bila maksimalni iznos naknade od dvije tisuće kuna po članu nadzornog odbora, no SDP i HNS su poništili tu odredbu, pa je u međuvremenu iznos naknada u dijelu poduzeća zacijelo već porastao. Također, upada u oko činjenica – već komentirana u medijima – da HNS uspijeva nametnuti izrazito visok udio svojih članova u nadzornim odborima, s obzirom na unutarkoalicijski odnos po izbornim rezultatima.

Na svakih sto članova, a uz iznos od dvije tisuće kuna naknade, HNS tako uprihođuje 50 tisuća kuna mjesečno. Svakako nije riječ o glavnom dobitku za stranku iz takvog izvora, budući da se vrijednost pozicija kao što je članstvo u nadzornom odboru ogleda prvenstveno u kontroli rada velikog broja poduzeća, kao i podjeli funkcija lokalnom stranačkom kadru. Ipak, nije riječ o zanemarivom novčanom iznosu, pogotovo uzmemo li u obzir da je riječ o javnim sredstvima.

Neprimjereno upravljanje strankama i privredom

Goran Čular, docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, mišljenja je da nije riječ o nezakonitom ponašanju HNS-a ili bilo koje stranke koja slično postupa. No, složio se s tezom da se ipak o radi o podržavanju paralelnog sustava financiranja stranke javnim novcem, i da bi s takvom praksom javnost trebala biti detaljnije upoznata. Takve oblike financiranja poznaju i neke zapadnjačke zemlje, saznali smo, ali je tok novca pritom u načelu transparentniji.

"U politologiji je to poznato kao neizravno državno financiranje. Ipak nije u redu očekivati da poduzeća izravno uplaćuju novac strankama, a također ne treba gubiti iz vida da takav mehanizam potiče stranke na posredno povećavanje iznosa naknada", izjavio je Čular za Deutsche Welle I naš sugovornik je primijetio da je posrijedi model koji bi se morao regulirati u vidu donacije članova stranci. U hrvatskom slučaju, kao što se može primjetiti, nije regulirano gotovo ništa što se posebno u kriznim vremenima čini neprimjerenim načinom upravljanja strankama i, konačno, privredom.