Sve palače „sultana“ Erdogana

Gotovo dvije godine Turska je u teškoj financijskoj i gospodarskoj krizi. Kurs turske lire je u slobodnom padu. Nezaposlenost, naročito među mladima, već  je mjesecima vrlo visoka. Uz sve to idu i ograničenja u pandemijskoj krizi. Ona je teško pogodila turističku branšu, koja je jedna od najvažnijih grana privrede.

Dakle, vremena su teška za stanovništvo Turske, koje steže remen ili – kao  što su to već  uradili mnogi mladi – odlazi u inozemstvo. Predsjednik Turske nema prijedloge za prevladavanje krize, ali su zato poznati njegovi dekadentni građevinski projekti.

Astronomski rast troškova

Usprkos kritikama oporbe, Recep Tayyip Erdogan nastavlja s gradnjom milijunskih građevinskih projekata. Na obali jezera Van izgradio je vladarsku palaču, koja podsjeća na palaču seldžučkog sultana Kejkubada iz 13. stoljeća. Prema podacima turske Vlade, palača se nalazi točno na mjestu gdje je Alp Arslan, sultan Turaka Seldžuka, razapeo  šator prije bitke kod Manzikerta, u kojoj su Seldžuci 1071. pobijedili Bizantijsko carstvo.

Upravo zbog godine bitke, Erdoganova palača imat  će površinu od 1.071 kvadratnog metra. Turski mediji javljaju da je gradnja do sada progutala 14 milijuna eura, mada je turska vlast prvobitno planirala troškove od 3,5 milijuna. Građevinski poduzetnik je prema istim navodima, Erdoganov  školski kolega.

Ustavni sud je prije godinu dana zaustavio gradnju palače, zato  što sprječava javni pristup obali, ali Vlada je zaobišla presudu izmjenom zakona. „Oni mogu stajati na glavi, ali palača  će biti izgrađena", odgovorio je Erdogan prkosno.

U kolovozu je Erdogan u Ahlatu na obali jezera Van održao svečani govor povodom godišnjice bitke kod Manzikerta. Potom se uputio ka obližnjoj palači i simbolično tamo prenoćio.

„Zbog pohlepe jednog  čovjeka, obala jezera Van je  žrtvovana profitu", rekao je u turskom parlamentu zastupnik Republikanske narodne stranke Gulizar Biser Karaca, dodavši: „Dok se milijuni naših građana bore s gospodarskom krizom, jedan jedini čovjek će sebi priuštiti dvorac za dvorcem."

Međutim, takva kritika ne pokazuje nikakav učinak na Erdoganovu vladajuću Stranku pravde i razvoja. Zamjenik predsjednika zastupničkog kluba vladajuće stranke, Cahit Özkan, odgovorio je: „Za nas je ta građevina dom za cijelu naciju."

Pored ove rezidencije, Erdogan gradi i ljetnu rezidenciju u blizini Marmarisa na sredozemnoj obali. I taj projekt je po izvješajima turskih medija izuzetno skup i ne uzima u obzir ekološke standarde. Palača s 300 soba do sada je koštala 37 milijuna eura.  Iskrčeno je 50.000 stabala.

Treća palača

Još  jedna raskošna palača nastala je još  2014. To je Erdoganova službena rezidencija u Ankari. Koštala je pola milijarde eura i smjestili su je usred prirodnog područja koje je pod zaštitom zakona. I tada je oporba  žestoko kritizirala gradnju, ali sve je bilo uzalud.

Pod udarom kritike je i Erdoganova politika sjećanja, koja sa sve više samopouzdanja osmansko naslijeđe postavlja ispred turske republike i njenog osnivača Kemala Ataturka.

Erdoganove raskošne palače kao i mnogi drugi građevinski projekti posljednjih godina, bitno se razlikuju od tipičnih monumentalnih građevina iz vremena poslije osnutka republike 1923. Ona su jasan arhitektonski hommage seldžučko-osmanskoj prošlosti.