Sve to pomaže samo Vladimiru Putinu
14. veljače 2021
Sudbina plinovoda Sjeverni tok 2 je jedna od malobrojnih vanjskopolitičkih tema koje nisu „potonule“ u poplavi vijesti vezanih uz koronu. Uhićenje Alekseja Navaljnog i gušenje protesta na kojima se zahtijevalo njegovo oslobađanje, ponovno su na naslovnice „lansirale“ i priču oko North Stream 2, i to nakon polugodišnje pauze. I tada je, početkom kolovoza, upravo Navaljni bio „kriv“ za priče i napise o plinovodu, povod je bilo trovanje ruskog oporbenog političara. Energetski projekt, koji je od samog početka nosio oznaku „sporan“, tako je postao središnje pitanje i tema od posebne senzibilnosti u njemačko-ruskim odnosima. No, je li Berlin uopće spreman nešto promijeniti po tom pitanju? Sumnje su opravdane.
Već odavno se kritizira ideja plinovoda koji bi izravno povezivao Rusiju i Njemačku, preko cijevi položenih na dno Baltika. Kritike postoje još od trenutka kada su ugovori o gradnji potpisani. A North Stream 1 je ustvari u pogonu još od 2011. No, zaustavljanje gradnje drugog para cijevi je postao realan scenarij tek nakon što je SAD koncem 2020. usvojio sankcije protiv firmi koje sudjeluju u realizaciji tog projekta. Otpor iz Washingtona je dobrano zaustavio tempo izgradnje posljednjih kilometara plinovoda ispred njemačke obale.
Zašto Njemačka neće odustati?
A diskusija se sada ponovno zahuktala i u Njemačkoj. Prije svih političari oporbene Stranke zelenih zahtijevaju neposredno obustavljanje građevinskih radova, pritom se oni pozivaju na sudbinu Navaljnog i stanje u kojem su građanska prava u Rusiju. Oštre mjere prema Rusiji, tu ideju podržavaju i pojedini političari iz redova vladajuće Unije CDU/CSU.
Ali savezna vlada na takve zahtjeve uvijek reagira na isti način: radi se o gospodarskom, a ne političkom projektu. Tijekom jedne konferencije za medije s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, savezna kancelarka Merkel je po vjerojatno stoti put rekla postoji mogućnost da se zbog uhićenja Navaljnog prošire sankcije protiv Rusije. Ali to opet ni na koji način za sada ne utječe na njezin stav prema Sjevernom toku 2.
To „za sada” ne bi se trebalo preuveličavati. Njemačka neće zaustaviti gradnju plinovoda, i za to postoji više razloga. Takav potez bi primarno uništio povjerenje privrede u politiku, na obje strane se to povjerenja smatra ekstremno važnim. A Berlin bi se u tom slučaju suočio i s brojnim tužbama za plaćanje odštete u milijardskim iznosima – jer sam projekt je u Njemačkoj prošao sve instance i dobio sve potrebne dozvole.
Posebni bilateralni odnosi…
Ali ne radi se samo o novcu. Odustajanje od plinovoda North Stream 2 bi ujedno značilo i raskid s 50-godišnjom tradicijom bilateralnih odnosa između Savezne Republike Njemačke i Moskve – pa i na energetskom planu. Stil njemačke diplomacije ne krase radikalni potezi, pogotovo ne prema Rusiji, zemlji s kojom Njemačka ima posebne odnose, odnose koji su i povijesno poprilično opterećeni. Povlačenje ručne kočnice u sadašnjem trenutku bi značio ogroman gubitak ugleda i same kancelarke Merkel ali i njezine vladajuće koalicije. Oni ovaj projekt nisu doveli pod znak pitanja ni nakon ruske aneksije Krima, a ni nakon rata na istoku Ukrajine ili ubojstva ruskog oporbenog političara Borisa Nemcova, a ni nakon napada ruskih hakera na Bundestag.
„Gašenje“ projekta nakon eventualne odluke Europske unije za Berlin bi vjerojatno bio jedini put kako bi se izbjeglo plaćanje visokih odšteta. Takvu odluku priželjkuju prije svih Poljska i baltičke republike. Ali upitno je bi li EU po tom pitanju uopće mogao postići konsenzus. Već samo i produženje relativno blagih sankcija EU-a protiv Rusije zbog postupaka Moskve u Ukrajini bilo je stavljeno pod znak pitanja – od strane Italije ili Austrije. Bruxellesu se, izgleda, uopće po tom pitanju ne žuri. S razlogom.
Prijetnje – da ili ne?
Zbog svega toga su diskusije oko mogućeg okončavanja projekta Sjeverni tok 2 u najboljem slučaju – samozavaravanje. Zahtjevi za obustavom gradnje (skoro) gotovog plinovoda tako se pretvaraju u prazne riječi – nakon kojih ne slijede nikakvi konkretni potezi. A u očima Kremlja otkrivaju slabosti Njemačke i EU-a. I to je već prouzročilo ogromnu štetu po pitanju imidža. Ti iluzorni apeli ustvari imaju sasvim drugačiji učinak od očekivanog – oni jačaju ruskog predsjednika Putina u odnosu prema EU, ali i na međunarodnoj sceni. Baš nekako pod motom: Eto, pogledajte! Europa je nemoćna!
S obzirom na to sve, nikoga zapravo nije trebalo začuditi da je glavni diplomat EU-a Josep Borrell ponižen tijekom boravka u Moskvi – upravo u tom trenutku Moskva je priopćila da će troje europskih diplomata biti protjerano, među njima je i jedan Nijemac.
Signali koje Moskva razumije
Ne treba dakle prestati s gradnjom Sjevernog toka 2, nego sa slanjem ispraznih prijetnji. To je stari i provjereni diplomatski recept za uspjeh – prijetiti samo s onim stvarima koje je netko spreman i provesti u praksi. Nema puno prostora za sankcije protiv Rusije, to znaju iskusni političari. Tijekom pandemije je taj manevarski prostor dodatno sužen. A to konkretno ne znači da Berlin ne raspolaže instrumentima kojima se może suprotstaviti Moskvi, bez obzira radi li se o postupcima prema oporbi, u vezi kršenja ljudskih prava ili međunarodnog prava.
U novijoj prošlosti možemo se sjetiti primjerice protjerivanja diplomata nakon trovanja bivšeg dvostrukog agenta Sergeja Skripalja i njegove kćerke u Velikoj Britaniji, ili gospodarskih sankcije nakon što je iznad istočne Ukrajine oboren putnički zrakoplov na letu MH17. Moskva itekako razumije takve signale. To je u svakom slučaju bolje od ispraznih prijetnji o zaustavljanju gradnje plinovoda Sjeverni tok 2.