Tko će platiti štetu od genetski manipulirane hrane?

I ova konferencija koja je već u radnom dijelu okupila oko 3000 sudionika iz 150 zemalja pokazuje svu složenost problema genetski manipulirane hrane. Teškom mukom je još 1995. dogovoren takozvani Protokol iz Cartagene - ali već i on je dosljednim zagovornicima prirodne hrane trn u oku. Jer prema njemu su se zemlje-potpisnice obavezale nadzirati uvoz i zasadu genetski manipulirane hrane - ali su načelno pristale da se takvim sjemenom trguje. S druge strane, takav kompromis ni izdaleka nije dovoljan najvećoj zemlji-proizvođaču genetski promijenjene hrane - Sjedinjenim Američkim Državama. Njena delegacija je i na konferenciji u Bonnu samo u statusu promatrača.

Upravo nevjerojatni slučajevi štete

Ovo je zapravo već četvrti susret zemalja potpisnika Protokola iz Cartagene, ali problema ima zapravo sve više. Dogovoreno je da do ove, 2008. bude rješeno još jedno izuzetno osjetljivo pitanje nadoknade za štetu uzrokovanu nekontroliranim širenjem genetski manipulirane hrane. Pri tome se doista dešavaju slučajevi koji su i više nego nevjerojatni. Na primjer slučaj jednog poljoprivrednika u Kanadi u čije su polje kukci, ptice i vjetar prenijeli genetski manipuliran polen s obližnjeg polja. (Pogledajte naš članak "Seljačka (po)buna u Kanadi") Zbog toga on nije mogao prodati svoj urod kao biološki čist a još povrh tog gubitka, stigla mu je tužba koncerna koji proizvodi genetski manipuliranu hranu! On ga je tužio zbog "krađe intelektualne imovine".

Genetski manipulirana hrana je svakodnevnica

U međunarodnim razmjerima su problemi još i veći. Jer koliko god argumenti za potpuno čistom, prirodno nastalom hranom bili prihvatljivi, treba se ipak suočiti s realnošću: genetski manipulirani kukuruz, soja i drugo bilje doista može biti otpornije na štetočine ili na sušu i iz manje rada na polju dati više uroda. Negdje to doista znači razliku između spaljene zemlje i barem nekakvog uroda. Zapravo je romantična pomisao da je već uopće moguće zaustaviti prodor genetski manipulirane hrane. Ali problem nastaje ako je takva hrana štetna po zdravlje ili ako je posve istisnula prirodne biljke. Što onda?

Krivac je već iza sedam brda

Tu dolazimo do spora koji se čuje u Bonnu. Kako uopće dokazati da je jedna, a ne druga konkretna tvrtka, svojim genetski manipuliranim biljkama, uništila urod? Ahmed Djoglaf, izvršni tajnik Konvencije UN-a za biološku raznolikost vjeruje da je moguć kompromis: nadogradnja već postojećeg Protokola iz Cartagene koji u svom Članku 27 predviđa da jamstvo preuzme nadnacionalno ustanovljeni fond. Naravno da to nije dovoljno. Potreban je netko tko će nastalu štetu doista i stručno ukloniti. Sa druge strane, niti ovo tijelo ne želi da netko samo uplaćuje u taj fond kako bi netko drugi mogao raditi što mu padne na pamet.

Gdje su oni stari nonini pomidori?

Prvi tjedan Konferencije u Bonnu je radnog karaktera: Djoglaf se nada kako bi se do ovog petka mogao postići kompromis. Od sljedećeg tjedna počinje i službeni dio kada bi političke delegacije trebale potvrditi dogovoreno. Ali već se do sada mnogo puta pokazalo: kada je riječ o poljoprivredi, kompromis je uvijek i više nego težak, makar je problem biološke raznolikosti isti u čitavom svijetu - radilo se tek o vinskim sortama, rajčicama ili jagodama kakve smo nekad jeli ili pak o temeljnim pitanjima. Možda na primjer opstanka neke vrste kukuruza čija će nam svojstva biti jedino rješenje da savladamo probleme promjena klime koje će nas vjerojatno zadestiti.