Tri slova E za europske čelnike: euro, energija - i Egipat
4. veljače 2011Osim pitanja stabilnosti eura gdje je predsjednik Europske unije Herman Van Rompuy još jednom izjavio kako postoji "snažna politička volja" osigurati njegovu stabilnost, europski summit ne može izbjeći raspravu o najnovijim zbivanjima u Tunisu i u Egiptu. Iako su na događaje u Egiptu samo pojedine europske zemlje rekle jasne riječi, Van Rompyu je siguran kako u Europi vlada sloga:„Želimo podržati brzu promjenu na najbolji i najefikasniji način. Spomenute zemlje nisu samo naši geografski susjedi već one također dijele zajedničke vrijednosti u kreiranju šire zajednice“, ističe Van Rompuy.
Europska unija namjerava usvojiti zajedničku deklaraciju o Egiptu. EU se zalaže za demokratske promjene u zemljama koje su pogođene teškim nemirima. Očekuje se da će EU osuditi svaki obliku nasilja a u prijedlogu deklaracije se osobito kritizira zlostavljanje novinara, ometanje interneta i mreže mobilne telefonije u Egiptu i zato se navodi kako EU „odbacuje svaki pokušaj ometanja slobodnog širenja informacija kao i nasilje te zastrašivanje novinara“.
Energija, efikasnost i energetsko unutarnje tržište
Druga velika tema sastanka na vrhu je energija. Bilo da se radi o poticanju korištenja ekološke energije, zajedničkom tržištu za električnu energiju ili sigurnosti opskrbe plinom sa istoka, šefovi država i vlada 27 zemalja članica Europske unije razgovarat će o otvorenim pitanjima energetske strategije za idućih nekoliko godina.
Europska unija želi postići da opkrbljivači električnom energijom i plinom ubuduće konkuriraju ne samo u zemljama gdje im je sjedište, nego i u svim drugim zemljama Europske unije. Potrošačima se na taj način nudi slobodan izbor među različitim ponuđačima, što bi trebalo dovesti do nižih cijena. Europska unija enegetskim koncernima želi otvoriti veliko tržište na kojem bi bilo mjesta i za male, ekološke ponuđače. 27 zemalja članica EU-a do ožujka moraju primijeniti odgovarajuće odredbe.
No stvarnost izgleda drukčije: nacionalni koncerni i dalje teže ostati zatvoreni u svoje nacionalne granice gdje ne puštaju konkurente. Članice Unije do 2014.godine namjeravaju u potpunosti stvoriti europsko energetsko unutarnje tržište i na taj način osigurati više sigurnosti u opskrbi.
Proširenje mreže i troškovi
Europska unija nalazi se pred velikom zadaćom, jer namjerava i mora proširiti svoju energetsku mrežu. Takav korak je nužan kako bi ekološki ponuđači mogli isporučiti, na primjer energiju iz elektrana na vjetar sa Sjevernog mora sve do Alpa i ponuditi takvu energiju po tržišnim cijenama. Potrebno je i europsko unutarnje tržište koje će imati prekograničnu mrežu, centrale i kapacitete skladištenja energije. Do 2015.godine niti jedna članica Unije ne smije ostati izolirani "otok" unutar umreženog tržišta. Izgradnja i proširenje košta mnogo. Europska komisija je procijenila da je do 2020.godine za razvoj energetske mreže treba uložiti 200 milijarda eura. Polovica tih troškova moraju preuzeti energetski koncerni, ali je još otvoreno, tko će pokriti drugu polovicu troškova.
Do 2020.godine Europska unija namjerava boljim korištenjem energije smanjiti potrošnju za 20 posto. To bi s jedne strane bilo dobro za okoliš, a s druge strane smanjilo bi potrebu i potražnju za plinom i naftom izvan EU-a. Međutim, oko tog pitanja članice EU-a zaostaju: Ukoliko ne poduzmu više u pogledu boljeg korištenja energije u kućanstvima i zgradama, u transportu i u industriji, tada neće ostvariti zacrtani cilj.
Ekološka - i sigurna energija
Članice EU-a imaju cilj da do 2020.godine 20% potrošene energije dolazi iz obnovljivih izvora energije, a u transportu bi to trebalo biti 10%. Međutim, Europska komisija i članice Unije nisu složne oko puta koji bi vodio tom cilju. Povjerenik za energiju Günther Oettinger zalaže se za ciljane poticaje i bolju usklađenost. Moguće je uštedjeti milijarde eura gradnjom elektrana na vjetar u vjetrovitim područjima Starog kontinenta, smatra Oettinger. Posebice njemački model ulaganja u vjetroparkove smatra se u Europi primjerom za stvaranje novih radnih mjesta. Osim energije vjetra, tu je i pitanje kako najbolje koristiti sunčevu energiju..
Kod fosilnih energenata, članice EU-a prije svega ovise o izvorima izvan Unije: To je u prošlosti često izazivalo probleme, osobito kod plina koji dolazi iz Rusije gdje su isporuku Europi ometali sporovi između isporučitelja i zemalja preko kojih taj plin prolazi. Utoliko vlada mišljenje kako će dodatni plinovodi, poput projekta Nabucco, biti bolje jamstvo za sigurnu dostavu plina za zemlje srednje i istočne Europe.
Isti cilj, različita mišljenja
I kod najvećeg - i možda najvažnijeg pitanja stabilnosti europske zajedničke valute, vladaju različita mišljenja: Europska komisija želi razviti vrlo snažan "kišobran" za zaštitu eura koji bi jasno dao do znanja svjetskom tržištu kapitala kako je Europa sposobna zaštiti baš svaku svoju članicu, pa makar bila velika poput Španjolske. Drugim riječima to znači još veći iznos koji bi se trebao staviti po strani pa zato ne čudi kako se zemlje - poput Njemačke - koje bi i trebale platiti taj novac, protive takvom rješenju.
Te zemlje smatraju kako je već postojeći Fond, sa svojih 750 milijarda eura, dovoljno velik za svake izazove, ali i o tom pitanju se očekuje burna rasprava. Čelnici EU-a razmotrit će i plan njemačke kancelarke Merkel i francuskog predsjednika Sarkozyja da 17 zemalja koje koriste zajedničku valutu, stvore i svojevrsnu zajedničku gospodarsku vladu.
Autor: Alen Legović, Bruxelles
Odg. ur.: A. Šubić