Turska - problematično dijete NATO-a

Njemačka kancelarka Angela Merkel, francuski predsjednik Emmanuel Macron i britanski premijer Boris Johnson će na rubu sastanka na vrhu NATO-savezarazgovarati s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom. Turska je posljednjih mjeseci napravila nekoliko poteza koji nisu bili usuglašeni s ostalim članicama NATO-a. Jedan od njih je kupnja proturaketnog obrambenog sustava od Rusije, a tu je i odluka Ankare da bez dogovora s NATO-om izvrši invaziju na sjever Sirije.

Njemačka kancelarka Merkel je prošlog tjedna naglasila da se Turska mora zadržati u NATO-u. A ista poruka je stigla i od njemačkog ministra vanjskih poslova Heika Maasa te glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga. "Turska je važan član i čini NATO jačim", rekao je Stoltenberg tijekom svog posjeta Istanbulu. Ova izjava je kod turskog predsjednika Erdogana naišla na odobravanje: "Hvala Bogu da u NATO-u i Europi još uvijek postoje iskusni političari sa zdravim ljudskim razumom, tako da ono što dolazi iz Francuske nema značaja."

Grub odgovor Macronu

Na izjavu francuskog predsjednika Macrona da je NATO u stanju "moždane smrti"Erdogan je pak reagirao znatno grublje: "On kaže da je NATO u stanju moždane smrti. Gospodine Macron, ja kažem iz Turske i ponovit ću to u NATO-u: Provjerite prvo da Vi niste u stanju moždane smrti."

Turska je već dugo u klinču s Francuskom. Ankara je Pariz između ostalog oštro kritizirala zbog toga jer je Macron u travnju primio članove kurdske milicije YPG u Jelizejskoj palači. On je, kako je izjavio, odao počast njihovoj borbi protiv terorističke milicije Islamske države. S druge strane, Macron predbacuje Erdoganu njegovo agresivnog djelovanje u ofenzivi na sjeveru Sirije što turski predsjednik pak opravdava sigurnosnim interesima svoje zemlje: "Ne znam što Francuska znači za NATO. Turska je u svakom slučaju politički i vojno najvažniji partner Sjevernoatlantskog saveza. Sigurnost Turske jamči sigurnost Europe. Ako Turska nije sigurna i sigurnost Europe je ugrožena – to se ne smije zaboraviti", rekao je Erdogan.

Turska drži teroriste dalje od Europe, kaže Erdogan. Nisu samo u NATO-u svjesni njezinog geostrateškog značaja. Stalno se može čuti kako Rusija želi "izvući" Ankaru iz zapadnog vojnog saveza. Serhat Güvenc je profesor međunarodnih odnosa na Istanbulskom sveučilištu. On na to gleda drugačije: "Ne čini se da Rusija želi da Turska napusti NATO, prije želi da ona i dalje ostane članica, ali da ugrožava unutarnji mir NATO-a. To je za Rusiju važnije nego da Turska izađe iz njega", kaže on.

Izbaciti Tursku iz NATO-a nije moguće, tu opciju ne predviđaju njegovi statuti. Doduše i iz Ankare dolaze poruke opredijeljenosti za NATO. No bivši general Ahmet Yavuz smatra da "NATO Turskoj više ne daje ništa". "No to ne znači da se ja zalažem za izlazak Turske iz NATO-a. Ako je netko dovoljno jak, može razmišljati o izlasku", kaže on.

Turska manje ovisna

Pritom on aludira na to da Turska u međuvremenu sama proizvodi puno oružja. Ona između ostalog proizvodi vlastite borbene helikoptere, samohodne haubice, borbene bespilotne letjelice i rakete kratkog dometa. Zbog toga je ona neovisnija kada je riječ o uvozu naoružanja, primjerice i iz Njemačke. Sa SAD-om je Ankara donedavno surađivala na programu F-35 borbenih zrakoplova. No to je okončano nakon što je Ankara od Moskve kupila proturaketni obrambeni sustav.

"SAD se mora zapitati što je krenulo po zlu. Turska je željela kupiti sustav Patriot, ali je odbijena. Sada ju se može kritizirati zato što je postojala namjera da se zajednički razvijaju borbeni zrakoplovi F-35 i pripadajući sustavi. Da, ali onda SAD nije smio istovremeno pokušavati podijeliti Siriju ili podržavati PKK u Iraku ili pomagati YPG-u u formiranju vlastite države", kaže ovaj bivši general.

Za njega je NATO postao gotovo "US-NATO": "Na neki način  je došlo do udaljavanja. Jer interesi NATO-a i Turske su se promijenili: NATO je danas savez koji štiti interese bogatih zemalja. A Turska nije bogata zemlja."

U Ankari nemaju razumijevanja za to što Turska ne dobiva nikakvu potporu za ofenzivu na sjeveru Sirije. Ankara Zapadu ne može oprostiti ni nedostatak empatije nakon pokušaja puča u ljeto 2016. godine. Stoga Güvenc kaže: "15. srpnja 2016. godine se dogodila prekretnica. Nakon toga se kriza povjerenja znatno produbila." Stoga su odnosi NATO-a i Turske, zaključuje,  obilježeni nepovjerenjem.